Meč dva alfa mužjaka: Moćnici će ipak pasti u 'Milijardama'

OCJENA

1. SEZONA: 3,5/5 

2. SEZONE: 2/5

Ako postoji recept kako pokvariti nešto što je počelo odlično ili vrlo dobro, onda su ga kreatori ‘Milijarde’ upotrijebili u potpunosti.  A stvar je vrlo jednostavna - ne diraj tim koji pobjeđuje dok pobjeđuje, ne mijenjaj recepturu dokle god gosti naručuju još i još i, najvažnije, ne pravi se pametniji nego što jesi.

Kreatori “Milijardi” - Brian Koppelman, David Levien, Andrew Ross Sorkin - prekršili su druga dva pravila, ostavili su pobjednički tim, odlični Paul Giamatti (gledali ste ga u milijun filmova i serija, od trasha do najboljih) i Damian Lewis (glavna uloga u odličnoj “Združenoj braći” i vrlo dobroj “Domovini”) - no recepturu iz prve sezone su izmućkali silno pokušavajući pomiješati kavijar s hot dogom i, naravno, dobili su sranje.

A sve zato što su se pravili pametniji nego što jesu, umjesto da su se držali recepture koju su kao, solidne hollywoodske zanatlije, ispekli. Priča je ustvari vrlo jednostavna - dva alfa mužjaka namjerili su se jedan na drugoga u meču koji može završiti jedino tako da jednog iznesu na nosilima ili u mrtvačkom sanduku.

Newyorški tužitelj Chuck Rhoades (Paul Giamatti), isprovociran novinarskim pitanjima i podmetanjima, ali još više vlastitom taštinom, kreće u pravnu bitku protiv vlasnika i osnivača hedge fonda Bobbyja Axelroda, financijskoga genijalca bez ijedne pravne mrlje.

Chuck je iz bogate obitelji, pripadnik američke aristokracije, član najuglednijih klubova u kojima novopečenim bogatašima nema mjesta, a ujedno pravni genije koji uspijeva strpati iza rešetaka i najuglednije bogataše, a da pritom ne krši pravila niti popušta bilo kome (pa ni vlastitom ocu i njegovim prijateljima).

Istodobno je okrutan i bez milosti, koristeći svoju moć kao tužitelja i moć zakona nemilosrdno poput genocidnih ratnih vođa u kakvoj afričkoj banana republici. Bobby Axelorode je, pak, čovjek odrastao u siromašnoj irskoj četvrti u New Yorku, sam je izgradio svoje poslovno carstvo u kojem ima status poluboga ili barem proroka.

Nemilosrdan je prema svojim suradnicima, iako ih s druge strane obasipa milijunima, nema milosti prema američkim tradicijama, pristojnosti i aristokraciji, a jedini cilj su mu moć i novac, pa mu tako ne smeta što je, nanjušivši priliku, trgovao i obogatio se dionicama dok su newyorški blizanci gorjeli 11. rujna, a u njima i njegovi tadašnji partneri.

U prvoj sezoni njihov meč je istinska napetica u kojem čas navijaš za jednoga, čas za drugoga, u kojoj si u jednom trenutku na strani zakona koji bi trebao biti jednak za sve, a u drugom razumiješ zašto netko koristi rupe u zakonu koji pogoduje onima rođenima u novcu i ne dopušta nikome da se makne iz svoje siromašne četvrti, barem ne u prvoj generaciji, osim ako ne iskrivi pravila.

Dodatni šlag na tortu prve sezone je i nezavidna situacija Chuckove supruge koja radi u Axerodovu hedge fondu kao šefica ljudskih resursa, a ustvari kao psiholog skupini luđaka koja vrti milijune (a usput su psihopati koji imaju po dvije, tri familije, pucaju iz automatskih pušaka na dječjim rođendanskim zabavama itd.).

Smicalice kojima se obojica služe su logične, kreativne i nadasve zabavne, no već u prvoj sezoni javlja se problem sporednih likova koji, pored dvojice alfa mužjaka i prvoligaških zvijezda, jednostavno ne mogu prodisati. No u prvoj sezoni takve sitnice jednostavno promaknu jer je njihov dvoboj toliko dinamičan i jak da sporedni likovi nisu ni potrebni. Uz to, tu su i slatke sitnice, poput gostovanja Metallice u seriji (Axelrode vodi svoje frendove iz srednje škole na koncert i druženje s Metallicom).

Dakle, prva sezona je bio klasični američki western - pošteni i nemilosrdni šerif protiv karizmatičnog i nemilosrdnog veleposjednika. Također, kreatori serije su iskoristili kontekst Wall Streeta i opće pljuvačine (zaslužene) po bankarima, brokerima i ostalim direktorima svemira, ali nisu ulazili duboko u objašnjavanje i opis njihova svijeta. 

Uostalom, ima li to smisla nakon vrhunskih i vrlo dobrih filmova koji se time bave (“Wall Street”, “Crni ponedjeljak”, “Vuk s Wall Streeta”, “Big Short”, samo da nabrojim neke).

U drugoj sezoni su, iz meni nepoznatog razloga, odustali od toga i krenuli u forsiranje filozofiranja o moralnoj i nemoralnoj strani vrćenja novca te perverznim i suludim navikama brokera, očito pokušavajući pokupiti nešto od slave “Vuka s Wall Streeta”. Zaboravljajući pritom da je Martin Scorsese nešto talentiraniji od svih njih zajedno, a da Leonardo DiCaprio ima više karizme u svojoj lijevoj čarapi od Damiana Lewisa u cjelini. 

Sad im se, također, vratio i taj problem što nijedan sporedan lik nisu dovoljno dobro izgradili u prvoj sezoni kako bi u drugoj mogao u pojedinim sezonama, svojom pričom, izgraditi mostove između tankog i nedostatnog scenarija. Isto tako, podlegli su kobnoj bolesti kojom se svaka serija, nakon velikog uspjeha, zarazi, a to je čekanje s ključnim obratima i dvobojima do zadnjih epizoda. I dok “Walking Dead” ili “Igra prijestolja” središnji dio serije koliko toliko uspješno prebrode, prvenstveno jer se mogu osloniti na golemi broj zanimljivih likova, “Milijarde” taj luksuz nemaju. No treba im dati šansu, jer sezona je tek na polovici i ima vremena da sve nedostatke nekako popegla, no teško da će doseći razinu prve sezone. 

Dostupno na Showtimeu i Pickboxu.