Ima stigme na rukama i čelu: "Pomozite da sve ovo izdržim"

Evo, vidite kako mi je. Što ću sad?! Ali me bole komentari ljudi, govori Zoran Petrčić (45) iz Donje Kupčine, sela 30-ak kilometara od Zagreba, dan nakon što smo objavili njegovu priču o krvavim ranama na čelu i rukama. Dobio ih je u petak. Uvjeren je da je to znak Majke Božje, ali mu i dalje nije jasno zašto se to dogodilo baš njemu. Vapi da mu netko pomogne da nauči živjeti s tim.

Svjestan je da će mu se sad život iz temelja promijeniti i dodaje: “Ljudi, ja za ovo nisam kriv”.

- Čitao sam komentare na društvenim mrežama. Ne razumijem da me netko osuđuje a ništa ne zna o meni. Posebno me boli da govore kako ja od svega želim imati materijalnu korist. Ne trebam ja ničiji novac. Samo trebam svoj mir. Nemam brod niti imam jahtu. Imam samo ovu kuću i svoje dvije ruke, kojima sam ovo stekao. Kako smo moja obitelj i ja živjeli dosad, tako ćemo živjeti i odsad. Ako treba, svoj novac zaradit ću na drugi način - rekao je Zoran, koji od petka, kad su mu se pojavile rane na rukama, nema apetita.

- Jedem tek toliko da nešto stavim u usta - priznaje. Napominje da se osjeća jako umorno.

'Svatko neka dođe i sam prosudi'

Mještani njegova sela, ali i obližnje Pisarovine, pričaju samo o tome. Mišljenja su podijeljena. Dok neki vjeruju u njegove tvrdnje o ukazanju Gospe, drugi su skeptični. Skromno se već dva poslijepodneva okupljaju ispred njegove kuće. Znatiželjni su i žele znati što se točno događa. Nitko ne zna kako protumačiti promjene na Zoranovu tijelu, a ne žele ni nagađati. Dom Petrčićevih je skroman. Zoran kaže da je svatko dobrodošao: “Neka dođe i sam prosudi”. Tijekom našeg razgovora s njim u posjet su mu došle dvije časne sestre.

- Mi smo ovdje privatno - hladno su odgovorile i ušle u kuću. Izričito su zabranile da ih se fotografira. Za njima je ušla i nekolicina djece iz sela. U tom trenutku Zoranu se pojavila kapljica krvi na čelu, a nakon što su časne sestre napustile kuću, Zoran je pao u neko stanje transa. Od čovjeka koji je prije nepunih pola sata normalno razgovarao s nama pretvorio se u čovjeka potpuno nesvjesnog ičeg oko sebe. Nije reagirao ni na jedan vanjski podražaj, u nekoliko navrata je duboko disao i pokušao uloviti što više zraka. Tražio je da ga bilo tko uzme za ruku i da se cijelo vrijeme u sobi moli krunica. Dok je bio u stanju u kojemu je bio, na trepavicu mu je sletjela muha. Niti u jednom trenutku nije pokazao da mu to na bilo koji način smeta.

'Nisam svjestan ičega oko sebe'

- Kad sam u u ovakvom stanju, ne osjećam ništa. Niti sam svjestan ičega oko sebe - kaže Zoran, koji ne zna kako protumačiti to stanje. Napominje kako mu je čudno da nikad nema kraste na ranama.

- Mislio sam da su negdje ispale ili se same odvojile, ali ih nigdje nisam mogao naći. Kao da ispare - priča ovaj poljoprivrednik iz Donje Kupčine, koji je prije 15-ak godina bio kustos mjesnog etnografskog muzeja. I danas gaji znatiželju i ljubav prema etnografiji te proučava kako su se ljudi prije bavili poljoprivredom. Poljoprivredom prehranjuje obitelj.

Na Gospi sa slike također curi crvena tekućina

Njegova supruga je cvjećarica. Tri slike Gospe s Isusom za koje tvrdi da su proplakale u njegovu domu, Zoran je napravio na drvetu, u tehnici dekupaž. Salvete i slike je dobio u crkvi, pa ih zalijepio na drvo. No, posvjedočili smo da iz Gospinih i Isusovih očiju na toj slici doista s vremena na vrijeme poteče crvena tekućina nalik na krv. Ponekad je ona gusta, a nekad je toliko rijetka da je gotovo prozirna. Osim iz očiju, na Gospinoj lijevoj strani prsa, na mjestu srca, također zna poteći tekućina. Dok se iz slika slijeva crvena tekućina, lica Gospe i Isusa postanu neprepoznatljiva. Materijal se naprosto izobliči zbog velikoga vlaženja.

Stigme su se pojavile na Dan svetog Januarija

Kad su se na Zoranu pojavile stigme, bio je po katoličkom kalendaru Dan svetog Januarija, biskupa i mučenika. U doba Dioklecijana, za progona kršćana, bacili su ga lavovima. No zvijeri ga nisu htjele rastrgati niti ubiti. Zatim su ga ubili krvnici 305. godine. Odrubili su mu glavu. Napolitanci ga posebno štuju.

Vjeruju da je Januarije, zbog molitvi upućenih njemu, 1631. spasio Napulj od vulkanske erupcije. Lavina je odmah oslabjela i nije došla do grada. Od tada je sveti Januarije zaštitnik Napulja i utočište protiv vulkanskih opasnih erupcija.

Napolitanci uvelike štuju njegove moći. Svake godine u proljeće i na jesen za vrijeme mise u moćniku se pokrene krv sveca. Naime, zgrušana krv, za koju vjernici vjeruju da je krv svetog Januarija, u ampuli dva puta na godinu postane - tekuća. Znanstvenici nisu uspjeli odgonetnuti kako se i zašto to događa, a utvrdili su da je krv ljudska. Dva puta zgrušana krv nije postala tekuća - i to Napolitanci pamte kao veliko zlo - prije početka Drugoga svjetskoga rata i prije jakog potresa u Friuliju 1976. godine.

- Crkva je oprezna u ovakvim slučajevima, ali je svakako znakovito što su se stigme, odnosno Kristove rane, pojavile baš u značajnom tjednu u katoličkom kalendaru. Prvo, to se dogodilo na dan svetog Genara, Januarija, koji je također imao stigme, a tu su svakako važni i znakoviti dani Uznesenja Svetog Križa, potom dan Blažene Djevice Marije Tužne - kaže nam teolog koji je želio ostati anoniman.

Neki stigmatici rane su imali tijekom većine svojeg života

Najpoznatijem hrvatskom karizmatiku, Zlatku Sudcu, uz križ na čelu pojavilo se pet stigmi na tijelu - na rukama, nogama i boku. Stigme su mu istraživali u talijanskoj bolnici Gemelli. Ustanovili su kako nemaju medicinskog objašnjenja za pojavu rana.

Patrik Macek/Večernji list

Hrvatski biskupi nisu komentirali slučaj i ostali su rezervirani. Na ovim prostorima bio je poznat i slovenski stigmatik, velečasni Franc Špelič. Kao komunist i član Komunističke partije nije odrastao u vjeri, a imao je suprugu i troje djece. Stigme je dobio još tijekom suprugina života, a zaredio se nakon njezine smrti 1992. godine. Imao je 66 godina. Preminuo je 2012. godine. U Italiji je bio poznat Padre Pio iz Pietrelcine koji je dobio stigme u rujnu 1918. godine, a nosio ih je 50 godina. Povukle su se dan prije njegove smrti 1968. godine. Proglasili su ga svetim 2002., a na ceremoniji u Rimu bilo je više od milijun hodočasnika iz svijeta. Zaštitnik je služitelja civilne vojne službe.