Ivica na štakama bodrio seku: Tata zaplakao kad je to vidio...

Ljudski profil Marice Kostelić također je prekrasan. Kad je Janica bila na pragu osvajanja svoga prvoga Svjetskoga kupa, jedna novinarska ekipa uspjela je dogovoriti nešto što bi možda moglo biti intervju i navrat-nanos uputila se u Hintertux.

Pročitajte prvi dio feljtona 'Kostelići: Cijela istina', autora Tomislava Birtića.

Novinari nikako nisu uspijevali pronaći put do jednog u moru malenih obiteljskih pansiona u skijaškom raju. Bilo je oko šest sati, Marica je upravo djecu i muža ispratila na trening, no imala je strpljenja mobitelom navoditi novinare do mjesta na kojem je odsjela njezina obitelj.

Konačno, vidjevši dva iscrpljena novinara koji su, bilo je očito, u automobilu proveli cijelu noć, prvo ih je upitala jesu li doručkovali. Oni još nisu stigli ni odgovoriti, a već ih je posjela za kuhinjski stol i servirala im doručak te se posvetila pripremanju ručka za muža i djecu. Vidjelo se da joj ta dva gnjavatora nisu baš predragi, ali ma koliko gnjavili njenu kćer - nije red da gladuju.

Djeca takvih roditelja nisu mogla “ispasti” loši ljudi. Veličanstven prizor iskrene bratsko-sestrinske ljubavi mogao se vidjeti na zagrebačkom aerodromu kad je Janica 2001. godine osvojila svoj prvi Svjetski kup. Svi su se radovali Janičinu uspjehu, ali Ante Kostelić nije izdržao kad je Ivica na štakama ušao u konferencijsku dvoranu. Pustio je suzu.

Međutim, dok je Janica Kostelić pozdravljala raspamećeno mnoštvo koje se tiskalo uz željeznu ogradu na izlazu iz aerodromske zgrade, jednako grandiozan prizor bio je Ivica Kostelić. Oslonjen na dvije štake, u aerodromskoj zgradi s blaženim osmijehom jeo je kremšnitu. Ni trunke ljubomore, samo ushit zbog sestrine sreće te smiješak samouvjerenoga budućeg svjetskog prvaka i pobjednika Svjetskoga kupa.

Janici nije išao glazbeni

Od malih nogu filozofskom pristupu sklon brat, slika i prilika oca, te uvijek nasmijana sestra. Bili su jako povezani. Oboje su, još od malih nogu, bili vrlo samostalni. Recimo, Ivica je sa susjedom Goranom Stojanovićem svirao gitaru, ali je u “roku keks” od učenika postao pravi vođa svirke.

Pomalo sramežljivoj, ne baš pričljivoj Janici, u školi nije išao glazbeni odgoj. Susjeda je bila profesorica klavira, pa joj je Janica odlazila na poduku. Tako bi malena došla susjedi, ova bi je ponudila kolačima, a Janica bi odmah pitala: “A za Ivicu?”. Janica nije htjela ni početi jesti dok ne bi dobila kolač koji će ponijeti bratu...

Janica i Ivica išli su u Osnovnu školu “Sedam sekretara SKOJ-a” (preimenovana u “Gjalski”). Još od najranijih dana bili su nevjerojatno disciplinirani i uporni u treninzima. Kuća u Medvedgradskoj ima maleno dvorište, u kojemu su danonoćno trenirali. S loptom, bez lopte, s utezima, hokej s teniskom lopticom, na konstrukciji za klofanje tepiha radili su zgibove...

- Kad sam s prozora vidio kako Janica diže utege, nisam mogao vjerovati. Zvuči smiješno i nevjerojatno, ali Ivica ih nije podizao baš s lakoćom, a ona tuf-tuf-tuf... Bila je nevjerojatno koordinirana. Ivica i Janica igrali su glavomet. Lopta im ne bi pala i po sto dodavanja, bili su bolji od nogometaša. I, što me posebno impresioniralo, Janica je u tome bila bolja od Ivice. Kad bi on udario loptu malo neprecizno, ona bi mu je uvijek vratila točno na glavu. Sve treninge radili su zajedno - priča rođak Goran Stojanović.

Kad ne bi trenirali u dvorištu ili na Sljemenu (kamo su Ante i Ivica odlazili na četverodnevna logorovanja u prirodi, zimi i ljeti), mali Kostelići vježbali su na igralištu koje su sva djeca u kvartu nazivala medicinka jer je u blizini Medicinska škola...

Da se razumijemo, Ante nije fašist!

Ja nisam fašist, odrješit je Ante Kostelić.

- Statirali smo u filmu, pa smo morali naučiti SS-ovsku zakletvu. To je Gips naučio i stalno u šali ponavljao - rekao mi je Kostelićev dugogodišnji prijatelj Marko Rittig.

Čovjek kojega Gips časti komplimentom da je utjecao na njegov trenerski put, Gipsov trener i suigrač iz Rukometnoga kluba Mladost Rudolf Carek ispričao mi je da se Kostelić volio šaliti parodirajući Hitlerove govore, a on, Carek, osvjedočeni ljevičar, glumio je žestoku publiku iz minhenskih pivnica...

Izvađene iz konteksta - ojačane Ivičinom nespretnom izjavom da je na startu utrke bio spreman kao njemački vojnik na dan napada na Sovjetski Savez - te su anegdote dušu dale da se zlobno interpretiraju.

Ali Kostelića je lako obraniti od prljavih udaraca ispod pojasa. Njegova je prva supruga Srpkinja. “Pola” stožera hrvatske reprezentacije su Srbi! Za svoje suradnike odabrao ih je upravo “radoholičar” Gips Kostelić.

Hitlerove govore parodirao je 15-ak godina nakon Drugog svjetskog rata, kad se za običan vic završavalo na Golom otoku. Već iz toga što ga nitko u ono vrijeme nije dirao, jasno je da Ante nije fašist.

Zlonamjerno bi bilo zanemariti Gipsov život pun plemenitih djela i u prvi plan staviti nekoliko neodmjerenih šala.

Janica radila kao konobarica

Sredinom devedesetih, dok su Kostelići bili još vrlo daleko od biranja klinika na kojima će Janica i Ivica liječiti ozljede, Janici je operaciju navrat-nanos organizirao dr. Ivo Drinković.

On je jednostavno iskoristio svoje doktorske veze i na brzinu je smjestio u Merkur. Sve je prošlo u redu, samo se još vrlo mlada Janica strašno bojala liječnika koji joj je poslije trebao izvaditi konce.

Moji sugovornici nisu mi htjeli odati tko je taj “strašni” doktor, no saznao sam da su liječnici imali razumijevanja za djevojčičin strah i u pomoć su pozvali mladoga kolegu Dražena Shejbala. On je Janici bio simpatičan. Nekoliko godina poslije, onaj “strašni” doktor, Dražen Shejbal te glazbenici Nikica i Stipica Kalogjera sjedili su na terasi konobe Adio Mare na Korčuli.

Nisu se mogli načuditi koliko jedna od konobarica nalikuje Janici Kostelić.

- Svi gosti konobe gledali su tu konobaricu u čudu, a svima je bilo neugodno pitati je li to doista ona, Janica. Već se pojavila na nekoliko naslovnica ženskih magazina, nismo mogli vjerovati da konobari - kaže Shejbal.

Konačno, Shejbal se osmjelio pitati:

- Janice, jesi li to stvarno ti?

- A kaj ne bih bila ja!? - protupitanjem je odgovorila Janica.

Šampionka je pomagala vlasnicima restorana. Jedan član osoblja se razbolio, bila je velika gužva i Janica se sama ponudila da im pomogne.

Nestala je u kuhinji i tog se dana više nije vraćala u blagovaonicu, a gosti su kroz smijeh kleli svoj kukavičluk, zbog kojeg su propustili uzeti autogram najveće skijašice svih vremena...

Dobra lavica - mama Marica

Iako se prema svojoj obitelji ponaša vrlo zaštitnički, ljubaznost Marice Kostelić prema “uljezima” daleko nadilazi elementarnu pristojnost. Suosjećajući s dvojicom premorenih reportera, Marica im je ponudila sobu u apartmanu Kostelićevih.

Gitarist

Dalji rođak Kostelićevih Goran Stojanović u podrumu zgrade u kojoj su živjeli uredio je mali glazbeni studio. Ivica ga je prvo sramežljivo pitao mogu li svirati zajedno, a ubrzo se nametnuo kao idejni vođa 'dueta'.