'Izbacuju nas iz dvorane, nema love, a mi smo ušle u povijest'

Krenuli smo ni iz čega, kao ‘dark horse’, nitko nije vjerovao da možemo nešto važno napraviti. Išli smo korak po korak, u međuvremenu proputovali 30.000 kilometara, i pokazali da smo najjači kad je najteže, ali i da smo najjači kad smo ekipa. E, to mene posebno veselit, kaže Nenad Šoštarić.

Trener Lokomotive, čovjek koji je u klubu bio i kad je legendarna Klaudija Bubalo tek ulazila u prvu momčad, napravio je povijesni uspjeh, uzeo drugi europski trofej u klupskoj povijesti.

- Koliko mi ovo znači? Puno, jako puno... Značajan je za mene, za cure, za klub, ma za ženski rukomet u Hrvatskoj! Znate, ovo je prvi ženski rukometni trofej koji je došao u Hrvatsku od 1996. - ponosan je bio Šoštarić.

Dok su djevojke primale bukete ruža, trener je pokušavao izboriti se za njih u budućnosti...

- Želim samo normalne uvjete, a ne da nas svako malo izbacuju iz dvorane zbog nekakvoga koncerta, darivanja ili čega već. Pa mi daju termin od 12 do 14 sati, a moje cure su sve studentice, u to vrijeme su na fakultatima - govorio je Šoštarić.

Spomenuo je trener i neke teške trenutke, kazao kako su djevojke znale i spavati na aerodromima čekajući što jeftinije letove, jer financijska situacija u klubu je jako teška... No sve će to cure brzo zaboraviti, pamtit će se konačan ishod, ovo sjajno dostignuće.

- U našim karijerama ovo je najveći uspjeh - kaže Jelena Kajfeš.

Ona je jedna od najiskusniji, uz nju je i golmanica Tea Pijević.

- Drago mi je što smo se upisale u povijest, a drago mi je i zbog svih onih koji nisu u nas vjerovali. Dokazali smo svima da mi to možemo - kazala je Pijević.