Ljubičić u najboljoj momčadi slovačke lige: Iznenadili su me

Brojni su primjeri igrača Hajduka koji su kao mladi i bez prave prilike otišli u inozemstvo, gdje su karijere gradili korak po korak i na kraju potvrdili da ih se ipak isplatilo čekati i u njih vjerovati. Jedan od takvih primjera svakako je i Marin Ljubičić, stasiti veznjak koji je u dresu Hajduka igrao Europsku ligu, a onda se preko ukrajinske Tavrije i mađarske Puškaš akademije, skrasio u slovačkoj Dunajskoj Stredi, gdje je dobrim igrama u upravo završenoj sezoni uvršten u idealnu postavu Fortuna lige i to u izboru trenera i predstavnika Liga unije.

- Bio sam iznenađen, konkurencija je bila stvarno jaka, a to mi je prva individualna nagrada koju sam osvojio u karijeri. Drago mi je i zbog kluba, nije mala stvar da jedna Dunajska Streda ima svog igrača među najboljim igračima lige - kaže skromni Marin, koji je nagradu primio na gala svečanosti u Žilini, koja je prenošena direktno u programu nacionalne televizije.

Morao je odgovoriti i na jedno posve neočekivano pitanje.

- Posjeta na stadionima u Slovačkoj nije baš velika, Žilina je recimo slavila naslov pred 2-3000 gledatelja, jedino moja Dunajska Streda odskače, mi na domaćim utakmicama imamo šest, sedam tisuća gledatelja u prosjeku, i to vrlo bučnih. Voditelj me pitao da usporedim atmosferu na stadionu s onom koju na Poljudu napravi Torcida. Što ću, rekao sam mu da se to ne da opisati i usporediti, da jedino što može učiniti, je otići u Split i uvjeriti se uživo. Samo se nasmijao i rekao da je i očekivao takav odgovor, jer je i on navijač Hajduka te da svako ljeto planira godišnji odmor po europskim nastupima Hajduka, kako bi mogao uživo gledati utakmice na Poljudu. Eto, i u Slovačkoj Hajduk ima vjerne navijače - nasmijao se Ljubičić.

Nakon ovoga, pitanje o povratku na Poljud nametalo se samo od sebe.
 
- Vidjet ćemo što će vrijeme pokazati, ali Hajduk je zauvijek moj klub, kupio sam i stan u Splitu u kojem planiram živjeti nakon karijere, tako da je sve otvoreno. No isto tako, ovdje imam ugovor sve do 2019., jako sam zadovoljan, imam odličan status, cijene me predsjednik kluba, sportski direktor, trener...

Dunajska Streda je zanimljiva sredina, mali grad od oko 30.000 stanovnika uskoro bi mogao biti centar slovačkog nogometa.

- Vlasnik kluba Oszkar Vilagi jako je bogat čovjek, prijatelj mađarskog predsjednika Orbana i on Mađarima u Slovačkoj želi omogućiti što bolji život i užitak u kvalitetnom nogometu. Njegov zet je sportski direktor, u klub su doveli iskusnog mađarskog trenera Cszaba Laszla, s kojim je klub doživio preporod. Oborili smo nekoliko klupskih rekorda, 16 utakmica u nizu nismo izgubili, upisali smo pet pobjeda za redom, nakon dugog niza godina pobijedili Trenčin i Slovan... I to sve s mladom momčadi, u kojoj je par vrlo interesantnih reprezentativaca Slovačke, Konga, Albanije... Rijetko kome to uspije, bez obzira što je to slovačka liga, koju nikako ne bi smjeli podcijeniti. Jako puno se ulaže, mi recimo gradimo stadion za 12.000 gledatelja, koji će nakon izgradnje imati puni komfor i pet zvjezdica. Imamo kamp s 13 nogometnih terena na kojima treniraju sve mlađe kategorije, vlasnik je u blizini kampa kupio hotel i planira iz obližnje Bratislave preseliti centar slovačkog nogometa u naš grad. Kad stadion bude gotov i kad stasaju mladi igrači, vjerujem da ćemo napasti i vrh slovačke lige i zaigrati u Europi - nada se Marin, koji je u Stredu stigao prije 2,5 godine, kada je u njemu bilo jako puno Hrvata.

- Stvarno nas je bilo puno, Aljoša Asanović, njegov sin Antonio, pa Dean Računica, Tomislav Marić, Ivan Sesar, Dario Krišto... Na žalost, svi su otišli, sad sam ostao sam.

Redovito prati što se događa u Hrvatskoj, pa tako i njegovom rodnom Metkoviću i klubu u kojem je ponikao – Neretvi.

- Stvarno katastrofa, rastužila me ta vijest da bi mogli u stečaj, nadam se da će se izvući. Ako se nakon rukometa u Metkoviću ugasi i nogomet, onda je to katastrofa za grad. Vrijeme je da političari dignu ruke od sporta i prepuste ga sportašima – zaključio je Ljubičić.