Olić se oprašta od nogometa: Reprezentacija je moja svetinja

Bliži se kraj... Mučio sam se u prvom dijelu sezone, mislio sam da ću teško dočekati ljeto s obzirom da je koljeno poslije svake utakmice bilo puno tekućine. Rekao sam samom sebi: Ola, nema više potrebe za mučenjem, odustani, brate, započeo je svoju priču Ivica Olić za Novi list.

Nije prvi put da odlazi, ali vjerojatno je zadnji

Najavljivao je Olić kraj karijere u više navrata, ali trenutna situacija nagovještava da je 'Ola' spreman objesiti kopačke o klin.

U 1860 Munichu Oliću je početak sezone bio pomalo turbulentan, što zbog loše fizičkog statusa, što zbog trenera. Kad je u Olićev klub stigao novi trener, a s njime i novi liječnički tim, stvari su se promijenile. 

- Baš u tom razdoblju kad su se počele javljati neke moje dvojbe, dogodila se smjena trenera i ja sam se opet pojavio na pripremama 'zehcigera'. Rekao sam, probat ću, vidjeti mogu li, napraviti kompromis i završiti priču. I što se dogodi? Novi trener doveo je sa sobom iz Porta novi liječnički tim i jedan od liječnika, Angelo Bastos, odradi samnom nekoliko terapija, a ja već poslije prve osjetim veliko poboljšanje. Od tada do danas, evo da kucnem o drvo, nisam propustio nijedan trening - objasnio je jedan od najboljih hrvatskih napadača u modernoj povijesti. 

Udmori se, zaslužio si

Priznaje, umorio se. Nije ni čudno, s obzirom da je u karijeri samo za reprezentaciju odigrao 104 utakmice i zabio 20 golova. A gdje su još igre u klubu? Igrao je 'sin vjetra' za mnoge klubove, započeo u Marsoniji 1996., okušao se u Herthi, Dinamu, Bayernu, Wolfsburgu, a karijeru će, izgleda, završiti u dragoj mu Njemačkoj, 1860 Munchenu. 

- Sljedeće sezone cilj im je 1. Bundesliga, u Münchenu se sprema nešto veliko, ali ne mislim biti dio tog projekta. Dosta je - otvoren je Olić prema svima. 

'Reprezentacija je svetinja'

U razgovoru se dotaknuo i reprezentacije. 

- Reprezentacija mi je jako nedostajala u prvo vrijeme, ali poslije sam se pomirio. Shvatio sam da je to bila jedna lijepa priča i da sam dao sve. Mogu žaliti za nekim porazima, ali mislim da imam puno veće pravo sjećati se nekih velikih pobjeda. Reprezentacija će mi ostati u lijepom sjećanju, bez obzira što sam otišao možda malo prenaglo. Reprezentacija je za mene uvijek bila svetinja, njezin ću navijač ostati zauvijek - rekao je Olić za kraj.