Oni su i 'bili' i 'modri': Prijetili su im, gađali s tribine, vrijeđali

Polako nam se bliži najveći hrvatski derbi - onaj Dinama i Hajduka (nedjelja, 17 sati). Otkad je neovisne Republike Hrvatske, a samim time i Hrvatske nogometne lige, Dinamo i Hajduk najveći su nogometni rivali. Brojni derbiji su odigrani, nebrojeni događaji vežu se uz njih, ali ono što se najviše pamti i ponekad ne oprašta su igrači koji su igrali za oba kluba.

Popis nogometaša koji su dijelili poljudsku i maksimirsku svlačionicu te igrali u bijelom i modrom dresu je dugačak, a mi vam donosimo top pet igrača koji su igrali za Dinamo i Hajduk.

NAPOMENA - Nogometaši na popisu su nasumično odabrani. Mogli su biti poredani i drugačije.

Joško Jeličić

Jeličić je 1993. godine stigao u Dinamo izravno iz Hajduka, gdje je bio jedan od najvažnijih igrača i jedan od nositelja igre 'bijelih'. Čak šest sezona igrao je na Poljudu prije nego je prešao u redove najvećeg rivala, a nakon toga je postao jedna od najomraženijih ličnosti u gradu podno Marjana.

Navijači Hajduka zamjerili su mu i što je proslavio gol u dresu Dinama na Poljudu, a kako kaže, to je bilo iz inata. Jednom prilikom toliko su ga zasuli cijelim arsenalom s tribine da nije mogao izvesti korner. On je, iz revolta, podigao jedan upaljač i 'kresnuo' ga dva-tri puta da provjeri radi li.

- Ni najmanje ne žalim što sam otišao u Dinamo, žalim što nisam primjereno reagirao u nekim situacijama. Mislim na proslavu pogotka protiv Hajduka na Poljudu. Bio sam mlad, vodile su me emocije, danas bih reagirao trezvenije, s više poštovanja prema Hajdukovim navijačima - rekao je "mali Zele".

Mirko Hrgović

Hrgović je bio jedan od onih nogometaša koji nisu mogli pronaći valjanu sredinu. Pod time mislimo da nije bio prihvaćen ni u Hajduku ni u Dinamu. Njemu je zasigurno bilo najgore. Nisu ga voljeli u Splitu, a nisu ga voljeli ni u Zagrebu. Torcida mu nikada nije oprostila odlazak, iako je čekao na autocesti da ga Hajduk vrati, a Bad Blue Boysi su ga dočekali s mržnjom. Tolikom da su objesili njegovu lutku ispred stadiona. U Dinamo je stigao 2008. godine.

- Najteže je materi. Kad je čula za obješenu lutku na maksimirskom stadionu koja je simbolizirala Mirka, šokirala se. Doživjela je tragediju gubitka svoga supruga i našega oca, teško nas je podigla i uputila u život pa je svaki naš problem uznemiri. Ovaj napad na Mirka za nju je bio strašno bolan. Smirio ju je tek Mirkov telefonski poziv i njegovo uvjeravanje da se ne brine jer je on posve siguran - rekao je jednom prilikom Mirkov brat Andrija.

Bio je kapetan Hajduka, dobio je nagradu Torcide "Hajdučko srce", a na kraju je potpisao trogodišnji ugovor s Dinamom. Torcida mu to nikad nije oprostila... Na kraju je raskinuo ugovor s Dinamom i dobio odštetu od milijun kuna.

- Zadovoljan sam što je sve prošlo u najboljem redu i što smo se zbilja brzo dogovorili. Nakon kratkog odmora ću vidjeti gdje ću nastaviti karijeru - rekao je tada Hrgović.

Duje Čop

Čop spada u kategoriju igrača koji su u novije vrijeme prešli iz jednog rivala u drugi. Njegov put je bio obilazni, kao i kod Ante Rukavine, ali navijači Hajduka mu nikad nisu oprostili što je potpisao za Dinamo, gdje se dokazao kao napadač. Na kraju krajeva, na Maksimiru je i zaradio transfer u inozemstvo.

Dok je igrao za Hajduk Torcida mu je nerijetko zviždala, a kada je prešao u Dinamo bilo je još i gore. Hajduk je platio 370 tisuća kuna da ga se riješi i bio je samo jedan u nizu talenata koje na Poljudu nisu prepoznali (Ivan Perišić, Luka Modrić, Nikica Jelavić...). Čop je preko Splita završio na Maksimiru, gdje je sasvim pristojno dočekan.

Kada je s Dinamom gostovao u Splitu, Čopa bi splitska publika vrijeđala, dobacivala mu ružne riječi, a prilikom jednog posjeta splitskom Jokeru dogodio se i fizički napad. Čopa i njegova prijatelja napala je skupina ratobornih mladića, udarali su se rukama i nogama, a veću eskalaciju spriječio je zaštitar.

- Prošao sam blagajnu s ekipom, kad sam čuo povišene tonove, beštimje. Okrenuli smo se i na nekoliko metara od nas, unutar trgovine i prije samih blagajni, taman gdje prestaju redovi s policama, bilo je nekoliko mlađih muškaraca koji su se “prepucavali”. Gotovo trenutno su se dvojica našla u “klinču”, počela je gužva, pali su na police, popadali su proizvodi i stali su se “šibat” - rekao je jedan od svjedoka.

Povod je, pogađate, bio vrlo jednostavan. Mladići su napali Čopa jer igra "u Dinama", a poručili su mu da se više ne vraća.

Srđan Mladinić

Mladinić je u Hajduk stigao 1993. godine gdje se zadržao jednu sezonu. Kao i ostatak momčadi trudio se da Hajduk osvoji nasov prvaka 1994., a godinu kasnije Hajdukovu Ligu prvaka pratio je iz dresa stobrečkog Primorca. S Poljuda su mu poručili da im nije potreban. Nakon epizode u Primorcu Mladinića je doveo Dinamo, a on im se odužio dvama golovima Hajduku. Na Maksimiru je proveo tri godine i upisao preko 150 nastupa za 'modre'.

Njegov prelazak u redove rivala nije izazvao toliki bijes navijača, ali zapaprio je svojoj bivšoj momčadi kada je postigao dva gola.

- Igrao sam za Hajduk dvadesetak utakmica, za Dinamo više od stotinu. Kako sam otišao? U Hajduku me više nisu vidjeli. Zašto ne prihvatiti poziv velikog kluba? I nisam igrao loše - rekao je nekoliko godina nakon svega Mladinić pa se prisjetio golova Hajduku:

- Eto što ti je karijera, samo pamtite ta dva gola.

Niko Kranjčar

Dinamo je te jeseni 2004. godine igrao vrlo loše. Cijela momčad je igrala loše, ali krivnja je pala na leđa kapetana Nike Kranjčara. Na kraju svega, ceh je platio Kranjčar, koji je završio na klupi. Zašto Kranjčar ne igra?

- Pa i ja bih htio da mi kći igra za reprezentaciju, ali, eto, ne može - rekao je Mamić

Loše igre su se nastavile, a iz vrha Dinama došla je direktiva - igračima slijedi smanjenje plaća.

- Smanjite nam plaće, nema problema, ali onda smanjite i sebi. Smanjite tad i odštete - mladi Niko nije mogao šutjeti.

Ta rečenica ga je koštala karijere u Dinamu. Sljedeći dan Mamić je objavio da im Kranjčar ne treba, a cijelu situaciju je iskoristio Igor Štimac, koji je tada bio sportski direktor Hajduka.

- Čim sam čuo da je Niko Kranjčar na prodaju, u glavi mi se upalila lampica. Bio sam sportski direktor Hajduka i odlučio sam reagirati. Znao sam da se približava Svjetsko prvenstvo i da on mora igrati - prisjetio se Štimac.

Bijesni navijači skupili su se ispred doma Kranjčarovih i zapalili svijeće. Izvijesili su transparent s natpisom "Cico pijanico, Niko izdajico"... Bivši kapetan Dinama u Splitu je dočekan kao božanstvo. I dok su mu navijači Dinama okrenuli leđa, oni Hajduka su ga objeručke prihvatili. Tisuće hajdukovaca dočekalo je Kranjčara u Splitu.

- Ponosni smo kaj si purger - tepali su mu navijači Hajduka pošto Niko nikada nije krio da je navijač Dinama...

Modri i bijeli dres nosio je čitav niz nogometaša, a evo još nekih: Mario Novaković, Željko Šoić, Dražen Boban, Dario Jertec, Ivan Bošnjak, Marijan Buljat, Ante Rukavina, Ardian Kozniku, Goce Sedloski, Mario Grgurović, Danijel Hrman, Franko Andrijašević, Renato Jurčec, Mladen Bartolović, Mladen Mladenović, Vilson Džoni, Svemir Delić, Ratko Kacian, Branko Stinčić, Saša Peršon...