Portret pobjednika: Kek? Ma, taj vam mrzi izgubiti na karte

Družio sam se s Kekom, kako ne. Sjećam se da smo u karantenama i trenucima dokolice znali kartati remi. Uh, što nije volio gubiti, nasmijao se Edmond Tomić, legendarni napadač Rijeke, koji je s Kekom, krajem 80-ih godina igrao u austrijskom Spitallu.

Matjaž Kek je dio nogometne karijere proveo u Austriji, a tamo je dijelo svlačionicu i s Milomirom Odovićem, kasnije uspješnim trenerom Željezničara.

- Čim sam došao, odmah sam se sprijateljio s Kekom. Znate, bio je nekako poseban. Po mentalitetu je bio sličan nama iz Sarajeva. Mi Bosanci se volimo družiti, šaliti se, a Kek je bio upravo takav. Druženja s njim su mi bila jako ugodna - prisjeća se Odović.

Matjaž Kek vrlo je rano počeo slušati Jazz glazbu, a danas na Ipodu ima više od 10000 pjesama i još kolekciju od 12.000 gramofonskih ploča.

- Moja strast je bila slikarstvo, a njegova klasična muzika. Nekako smo se i u tome pronašli, pa smo često razgovarali o umjetnosti. Nakon što smo se razišli u Austriji, nekoliko godina kasnije sam došao kod njega u Maribor, bilo je to divno, baš ugodno druženje. Prisjetili smo se tih dana iz Austrije. Vidio sam ga i kad sam bio trener Željezničara, na jednim pripremama. Žao mi je što ga nisam već dugo čuo, evo, sigurno je prošlo 12 godina. Čuo sam da jako dobro radi s Rijekom pa mu, eto, čestitam. Molim vas, prenesite mu puno pozdrava, jako mi je taj čovjek prirastao srcu - rekao je Odović.

Edmond Tomić igrao je s Kekom tri godine. Zapravo, riječ je o nogometašu koji je 1979. ‘posvađao’ Dinamo i Rijeku. I upravo je Tomić, koji danas živi u Austriji, ostao veliki navijač Rijeke i Keka.

- Žao mi je što zbog posla nisam mogao doći u Rijeku na utakmicu protiv Cibalije. S Kekom sam proveo sjajno razdoblje u Spitallu, igrali smo prvu ligu, da bismo onda ispali u drugu. No, ne našom zaslugom. Odlučili su da se liga smanjuje, što nisu rekli na početku, pa su nas, praktički, izbacili. Bio je sjajan igrač, odličan tehničar, već se tada vidjelo da bi po razmišljanjima mogao postati sjajan trener. Ako on ostane u Rijeci i sljedeće sezone, opet će biti prvaci, u protivnom, moglo bi nastati rasulo. A on to ne dozvoljava. I kao igrač je bio takav, sve je moralo biti kao po špagi, tip-top. Nikada nije dozvolio da se iskače iz šina - prisjeća se Tomić, koji nas je, zamolio jednu stvar.

- Ako mu možete prenijeti čestitke i pozdrave. Od srca.

Kad sve skupa završi, kad sudac odsvira kraj, nemojte ga tražiti na fešti. On voli sjesti negdje u miru sam, otpiti gutljaj bijelog vina i u miru poslušati što na sve to kažu Miles Davis. Ili John Coltrane.

Davao je novac kad netko ne bi imao...

Poznamo se gotovo čitav život. Obojica smo živjeli u radničkom naselju u blizini NK Železničara, starog mariborskog kluba koji je nekoć bio neka vrsta juniorskog pogona NK Maribora. Stalno smo ganjali loptu po livadama u okolici kluba i uskoro smo počeli trenirati. S 18 godina prešli smo u Maribor, priča nam Kekov bliski prijatelj Milan Žurman.

- Matjaž je bio zbilja jako dobar branič, imao je odličan udarac i sjajno se postavljao na terenu. Imao bi i uspješniju karijeru, ali su je usporile ozljede koljena. Imao je tešku ozljedu križnih ligamenata i valjda osam-devet operacija - kaže Žurman i dodaje:

- On bi sve napravio za suigrača. Maribor je bio u financijskoj stisci i nije bilo novaca. Neki naši igrači nisu imali za kruh i mlijeko, a doma su ih čekale male bebe. Kek je se vratio iz inozemstva i imao je nešto ušteđeno pa je uz pomoć starijih igrača prikupio novac za pomoć dečkima koji nisu imali.