Rookie Balboa: Dario Šarić će noćas znati je li rookie godine

Jedan boksač, jedan košarkaš, jedan grad. Rocky Balboa je, doduše, čista fikcija, a Dario Šarić itekako stvaran, ali puno ih toga veže. Philadelphia, njihov grad, ali i još puno, puno toga. Srce šampiona, recimo, ali to je samo jedan djelić ove priče...

Kad je prošlog ljeta došao u Philadelphiju, Dario Šarić bio je na nuli. Na novom početku. Nikog u SAD-u nije previše zanimalo što je radio u Ciboni, što je sve prošao u Turskoj, dokazivanje je tek počelo. I snalaženje u novom svijetu. Za početak je unajmio stan, zatim je unajmio i namještaj, jer tako to u Americi ide, pa krenuo u prvu šetnju. I naletio na - Rockyja!

Život kraj Rockyja

- Stanujem blizu centra grada, 15 minuta pješice od dvorane, desetak minuta od trening centra. I vrlo blizu poznatih stepenica kojima je trčao Sylvester Stallone u filmu ‘Rocky’. Kip je i dalje u podnožju stepenica koje vode do Umjetničkog muzeja - javio se Dario kad se smjestio.

Došao iz drugog plana

Zastao je vjerojatno koji put pokraj čuvenoga kipa, jednog od simbola grada, možda i dobio inspiraciju. Rocky je, znate to iz slavne filmske priče, frajer na kojeg nitko nije ozbiljno računao, s periferije, daleko od glamura svijeta boksa, od slike tipične boksačke zvijezde. I veliki emotivac, fajter koji nikad ne odustaje, koji ne privlači stilom, ljepotom izvedbe, ali kojeg je jako teško srušiti, pobijediti. I koji je - na kraju svake sportske priče to je ipak najvažnije - konačni pobjednik. 

Dario Šarić je, znate to iz jedne stvarne, opipljive sportske priče, frajer na kojeg u NBA-u nitko nije posebno ozbiljno računao. Prije godinu dana pričalo se o Benu Simmonsu, prvom izboru lanjskog drafta, pričalo se o Joelu Embiidu, koji se vraćao nakon propuštene cijele prve sezone... Na Darija, za kojeg smo mi u Hrvatskoj znali da je opak frajer, nitko nije sasvim ozbiljno računao. Bio je u drugom planu, na svojevrsnoj periferiji. I pred izazovom karijere.

A on, veliki emotivac, fajter koji nikad, ali baš nikad ne odustaje, krenuo je svojim putem. I na svoj način. Nije privlačio kukočevskom elegancijom, njegova košarka, iako protkana talentom, ipak je prije svega radnička. I ratnička. Nije bio ni tipična zvijezda, nije se zamarao stanjem frizure, nije ga bilo briga što misle o njegovim brkovima... Ali bilo ga je jako teško srušiti, pobijediti. I zato je na kraju priče, nimalo iznenađujuće, postao pobjednik. 

Nije mlatio svinjske polovice, ali je lupao banane. Nije trčao uz stepenice nego je jurio u kontre i dijelio “no-look” asistencije. Nije dozivao svoju Adriane, simpatičnu djevojku Karlu, ali i on je toliko puta pobjednički podizao ruke stisnutih šaka. I zato ga Philadelphia, Rockyjev grad, obožava.

Za nas nema dvojbe...

I bez obzira na to kakav će biti krajnji ishod te gala večeri na kojoj će biti objavljeno tko je rookie godine za prošlu sezonu - Dario Šarić, Joel Embiid ili Malcolm Brogdon iz Milwaukee Bucksa - za nas će Dario biti veliki pobjednik. Nikakav Apollo Creed, odnosno programirani budući NBA superstar Embiid, nikakav Ivan Drago, odnosno sjajni Brogdon... 

Samo Dario. Samo Rookie Balboa.