Dobra duša Knina: Tereza je s prve crte izvlačila suborce...

Početkom neprijateljske agresije na Hrvatsku, medicinska sestra Terezija Pavlic (50) iz Varaždina prihvaćala je i zbrinjavala ranjenike na zagrebačkom KBC-u Rebro. Razgovori s ranjenicima koji su dopremani na Rebro potakli su je da početkom 1993., s 28 godina, pristupi 7. gardijskoj brigadi Pume, u kojoj je ostala sve do njezina ukidanja 2003. godine.

Nakon oslobođenja Knina, 5. kolovoza 1995. godine, zadaća joj je bila njegovati i brinuti o ranjenicima u kninskoj bolnici.

Privatni album

- Sa 7. gardijskom brigadom, kao pripadnica I. pješačke bojne, Zapovjedne satnije sanitetskog voda, prošla sam njihov kompletni ratni put brinući o bolesnima i ranjenima. Prilikom ulaska u Knin i kninsku bolnicu osjećala sam ponos na sav dosadašnji rad te zaboravila na sve teške trenutke koji su prethodili ostvarenju sna o slobodnom kraljevskom gradu Kninu.

Srpski liječnici surađivali

Nas su učili u školi da ne gledamo boju kože i vjeru, a ni bilo što drugo, nego samo humanost. U prizemlju s lijeve strane u ograđenom su dijelu ležali bolesnici koje smo zatekli u bolnici, dok su pokraj njih stajali zdravstveni djelatnici u bijelim i plavim kutama, prisjeća se Tereza.

S desne strane, kaže, bile su ambulante za prijam bolesnika i ranjenika. Hrvatske ranjenike smjestili su na prvi kat te je o njima vodila brigu ekipa liječnika i medicinskih sestara iz Zadra. Tereza je inače, osim svakodnevnog posla u postrojbi, svake večeri od 20 sati pa sve do ponoći pomagala u bolnici kolegici iz Zadra.

Privatni album

- Naši su ranjenici od ostalih bolesnika koje smo zatekli u bolnici bili odvojeni, no nije bilo nikakvog maltretiranja bolesnika - niti onih koje smo tamo zatekli niti onih koji su naknadno došli. Imali smo jedan ljudski odnos i dobru suradnju i s liječnicima, ali i s bolesnicima koje smo zatekli - kaže sestra Tereza, danas 50-godišnjakinja koja radi u privatnoj poliklinici Grbavac u Zagrebu.

Kolega joj umro na rukama

Osim zbrinjavanja ranjenika i bolesnih, Tereza je u ta četiri dana, koliko je u Kninu ostala, s vozačem sanitetskog vozila obilazila i nemoćne ljude koji su ostali u naseljima te im je nosila hranu i druge potrepštine. U sjećanje joj se urezala baka kojoj su sin i snaha u planiranom bijegu otišli u Beograd, dok ona nije htjela napustiti svoje ognjište.

- Dobivali smo hranu i konzerve koje nismo mogli pojesti, a bakica je bila gladna. Odnijeli smo joj pašteta i drugih namirnica koje smo imali viška. Iako su isprva pokazivali strah, mi smo im ga otjerali osmijehom i poslije se nisu bojali kad su shvatili da im želimo pomoći. Puno su nam zahvaljivali na svemu, a uostalom svi ‘politički bolesnici’ su otišli iz Knina. Ostali su normalni ljudi. Ponosni smo na te dane jer nije bilo nikakve agresivnosti i maltretiranja. Pomagali smo ljudima koji su ostali u Kninu najviše što smo mogli. S osmijehom smo pridobili njihovo povjerenje. Nije bilo ni jedne ružne riječi, a kamoli nešto drugo te je sve normalno i krajnje profesionalno funkcioniralo - kaže Tereza koja je u pozadini svoje brigade brinula o ranjenima, izvlačila ih iz borbenih redova i pružala im prvu pomoć. Nagledala se svega i svačega, umirali su joj na rukama, a posebno ju je pogodila smrt kolege Gorana Horžića, medicinskog tehničara s kojim je neposredno radila na zbrinjavanju ranjenih i bolesnih u ratu.

Privatni album

Suprug joj je bio zapovjednik

- S liječnicima srpske nacionalnosti imali smo profesionalni odnos, nije bilo netrpeljivosti, no međusobna suzdržanost je postojala. Veliku ulogu odigrao je baš pokojni general Korade koji je tražio red, rad i disciplinu te izričito naglašavao da nema ubijanja, mučenja i paljenja - tvrdi Tereza. 

Njezin suprug Marijan Pavlic bio je zapovjednik satnije u kojoj je i sama bila te se također složio da je priča iz Knina zaista humana, posebice ako se sjetimo užasne sudbine ljudi iz vukovarske bolnice i samog Vukovara. Naglasio je kako se iz prvih TV priloga prilikom ulaska u Knin jasno vidi da kninska bolnica nije bila pogođena ni jednom granatom te da je Hrvatska vojska u potpunosti poštovala Ženevsku konvenciju. Iako su oboje u rat otišli kao slobodni ljudi, danas su u braku i roditelji dvoje prekrasne djece od 19 i 16 godina.

24sata