Sretni su i opet bi izabrali isto: "Radimo isti posao 40 godina"

U vremenima u kojima su mnogi nezadovoljni poslom koje rade, ohrabrujuću poruku šalju ljudi koji su uz svoje poslove vezani desetljećima. I ne samo to - da se ponovno rode, kažu, opet bi izabrali isto.

Branko Bilaver (65) iz Škabrnje autobus vozi već 41 godinu, Đuro Bodalec (63) također se posljednjih 41 godinu brine za odvoz smeća u Bjelovaru, a knjižničar Vojislav Tomašević (62) punih 40 godina s mnogo entuzijazma vodi brigu o knjigama u bjelovarskoj knjižnici i preporučuje Bjelovarcima što čitati. Branko Bilaver počeo je 1971. u Autotransu kao kondukter, ali se 1974. prebacio u vozače jer se radno mjesto konduktera ukinulo. A imao je i D kategoriju.

- Nije mi to bilo baš drago jer kao kondukter naplatiš karte, sjedneš i uživaš u ćakuli, a posao vozača je puno odgovorniji jer moraš biti koncentriran na vožnju.

Htio sam voziti do Trsta, ali ta je ruta bila zauzeta, pa su mi dali Kožino, Petrčane, Zaton, Nin, Vrsi, Grbe, Privlaku i Vir. I dan danas vozim taj pravac - kaže Branko napominjući da voli ljude iz toga kraja jer su dragi i mirni. A na početku sedamdesetih Branko, po struci fotograf za portrete, nije ni sanjao da će se zaljubiti u posao vozača, koji obavlja već četiri desetljeća. Plan mu je bio emigrirati u Ameriku, no zaposlio se u Autotransportu i ostao u Hrvatskoj. Kaže kako najviše voli voziti djecu jer su oni pozitivni mladi ljudi s kojima treba razgovarati. Prevezao je, prisjeća se, 45 generacija djece.

A svatko tko dolazi u bjelovarsku knjižnicu poznaje starosjedioca tog hrama knjiga, Vojislava Tomaševića zvanog Vojo. Popularni knjižničar kaže da isprva nije sve glatko teklo na radnome mjestu.

Do mirovine ima još tri godine

- Kad sam nakon šest mjeseci staža, s nepune 22 godine, došao u knjižnicu, nisam baš imao previše dodira s knjigama. Dolazili su članovi i pitali me za preporuke. Ja sam procjenjivao sadržaje po naslovima, što nije dobro. Čitatelji su mi prigovarali i tad sam vidio da ja moram početi s čitanjem jer neću daleko dogurati – govori kroz smijeh Vojo, kojem do mirovine trebaju još tri godine. Time će postati po stažu najdugovječniji djelatnik bjelovarske knjižnice. Počeo je čitati, kako sam kaže, da se ne bi sramotio pred ljudima, pa se danas može pohvaliti s više od 2000 pročitanih naslova.

Čitam memoare, publicistiku, romane, krimiće, ljubavne romane, ali i one stručne. Svako vrijeme nosi nekog pisca, ali neki su uvijek aktualni – pojašnjava Vojo.

Bude i šaljivih situacija, kao prije nekoliko mjeseci kad je žena rezervirala knjigu iz psihologije neobičnog naslova s molbom da je telefonski obavijeste kad se knjiga vrati. Vojo je nazvao fiksni telefon, a muškarac koji se javio brzo ga je skinuo s telefona uz pojašnjenje da se “namjerio na pogrešnog” i da ga prestane “zaj...”. Nekoliko dana kasnije Vojo je dobio čitateljicu, koja se ispričala jer ukućanima nije rekla da očekuje poziv iz knjižnice. Ipak, kaže Vojo, to su tek one sitne radosti koje unose vedrinu u svaki njegov radni dan.

A veselje u svom poslu, koji mnogi ne smatraju reprezentativnim, nalazi i Đuro Bodalec, djelatnik bjelovarskoga Komunalca, koji kaže da niti jednog trenutka nije požalio što se primio ovog ne baš prestižnog posla.

- Bitno je pošteno zarađivati kruh. Ne mogu svi biti liječnici i visokoobrazovani. Netko mora raditi i ove neugledne poslove, poput nas koji odvozimo smeće s kućnih pragova - kazao je Đuro prolazeći dvorištem kako bi se uslikao pokraj kamiona, koji, kao i on, uskoro odlazi u mirovinu.

Sjećajući se početka prije četiri desetljeća kaže kako je to nekad bio iznimno težak posao. Dizale su se posude pune otpada i bacale na kamion, a jedan je od njih četvorice gazio po smeću da ga što više stane. Kad su ga napunili, odvezli su ga na deponij u Grginac. Tamo su ga ručno istovarali.

Dva puta našao bebe, žrtve čedomorstva

Nisu svi trenuci u Đurinu radnom stažu bili lijepi, a u te potresne spada pronalazak mrtvog novorođenčeta na deponiju u drugoj godini njegova staža. Kasnije je još dva puta našao bebe koje su bile žrtve čedomorstva, od čega se Đuri slama srce.

No unatoč svemu nikad nije ni pomislio promijeniti posao. Da se ponovno rodi, kaže, rado bi opet prošao isti put, samo bez ovih tragičnih priča.