Ovo nije izvanzemaljac, ovako izgleda naš najstariji predak

Najstariji čovjekov predak bio milimetar velik stvor koji je živio u morskom plićaku i podsjećao na naboranu staru vreću, obznanili su znanstvenici sa sveučilišta Cambridge, nakon što su na morskome dnu na području Kine pronašli fosil sićušnog bića starog oko 540 milijuna godina te ga kroz dugi evolucijski put povezali s modernim čovjekom. 

Riječ je o neobičnoj životinji s vrećastim tijelom i nesrazmjerno velikim ustima. 

Paleontolog Simon Conway Morris i njegovi kolege sa sveučilišta u Cambridgeu ustanovili su da ljudi, koji su se pojavili u posljednjih 200.000 godina, imaju "evolucijski još starije pretke" od majmuna i čovjekolikih majmuna. 

Kao voditelju tima koji je otkrio fosil, Morrisu je pripala čast da biću jedinstvena izgleda nadjene ime Saccorhytus coronarius. Saccus znači vreća, a rhytus je riječ grčkoga porijekla i odnosi se na bore ili nabore kojima je biće bilo prekriveno.  

"No nije li ljepota u očima promatrača?", retorički se upitao dr. Morris. 

Saccorhytus je bio najprimitivniji član veće životinjske grupe iz obitelji deuterostoma (grčki: deuteros drugi, stoma usta), drugouste životinje sa sekundarnim ustima.

Grupu su činili kralježnjaci - ribe, vodozemci, reptili, ptice i sisavci, među kojima i ljudi, ali i bodljikaši (Echinodermata) u koje spadaju morske zvijezde, ježinci i žiroglavci.

Saccorhytus coronarius je živio u kambrijsko doba kad je morska razina bila čak 30 do 90 metara viša od današnje. To je bilo razdoblje iznimnih evolucijskih događaja. Primitivne biološke osobine Saccorhytusa coronariusa pomogle su utrti put brojnim vrstama deuterostoma, među ostalima i kralježnjacima. Ribe, preteče kralježnjaka, pojavile su se 10 do 15 milijuna godina nakon Saccorhytusa. 

"Saccorhytus coronarius daje nam izniman uvid u prve faze evolucije grupe živih bića iz kojih su se razvile ribe, a na kraju - mi", objašnjava paleontolog Degan Shu s kineskog sveučilišta Northwest.

U središnjoj kineskoj pokrajini Shaanxi otkriveni su fosili četrdesetak Saccorhytusa, među kojima je nekoliko iznimno dobro očuvanih primjeraka. Izgledaju poput sićušnih crnih zrnaca, kaže Degan.

Saccorhytus je vjerojatno živio u sediimentu plićeg dijela morskoga dna. Karakteriziraju ga ogromna usta, koja je vjerojatno otvarao da bi progutao komadiće hrane ili manje životinje, no ona su imala još jednu neuobičajenu funkciju. Naime, znanstvenici tvrde da Saccorhytus nije imao anus, što znači da je sav otpad iz organizma izbacivao ponovno na usta. 

Morris kaže da je na prednjem dijelu tijela prekrivenom tankom, pokretljivom kožom naš predak imao male stožaste strukture koje su mu, čini se, omogućavale ispuštanje progutane vode. Pretpostavlja da su preteča ribljih škrga. Po morskome dnu se kretao kontrakcijama snažnih mišića i uz pomoć nabora.

"Jedna od najljepših stvari u paleontologiji je to što neprestano otkrivate nešto novo što vas iznenadi i oduševi. A to vas opet tjera da istraživanje proširite na još dalju prošlost", rekao je Morris. 

Informacije o istraživanju i otkriću objavljene su u časopisu Nature.