Toksikolog Plavšić: Prestanite se bojati hrane, nije opasna!

Voće i povrće puni su pesticida, meso u prodavaonicama sumnjive je kvalitete, a mlijeko navodno rade od praha. Čini se da je danas zaista opasno jesti. Osobito i stoga što često ne znamo što jedemo. 

- Riječ je o vječnom ljudskom strahu. To je osobito postalo snažno posljednjih godina. Ljudi su naivni pa povjeruju u takve priče, a i oni koji pišu o tome znaju biti jako uvjerljivi - upozorava prof. dr. sc. Franjo Plavšić, toksikolog i kemičar te vanjski suradnik Hrvatskog zavoda za toksikologiju i antidoping. 

Za pretjerivanje “krivi”, prije svega, tzv. ideološke toksikologe. 

- New age nam je donio mnogo dobra, ali i mnogo lošeg. U sklopu njega stvorile su se skupine koje imaju svoje ideje i šire ih. Oni u javnosti prikazuju da je gotovo sva hrana opasna iako za to nemaju dokaza - tvrdi i nastavlja:

- Tu je i velik problem internet. S jedne je strane veliko blago, a s druge možete pročitati mnogo gluposti. Danas svatko može otvoriti internetsku stranicu i pisati svašta. Zato nemojte vjerovati svemu na prvu riječ - kaže. 

- Kad sam bio dijete, jeo sam kruh s mašću, tad je to spašavalo ljude. Onda je ta mast postala jako opasna. Zbog čega, ne znam, ali svi su je prestali upotrebljavati. Tako je bilo i s maslacem, pa je na red došao i margarin. Sad kažu da ni maslinovo ulje nije dobro za prženje - govori prof. dr. sc. Plavšić, koji tvrdi da se za 40 posto znanstvenih radova u svjetskim časopisima smatra da su falsifikat, laž ili da su pogrešno interpretirani. Vrlo su često na tapetu pesticidi.

- U prošlosti DDT, jedan od najpoznatijih pesticida, spasio je mnoge živote od malarije i tifusa. Ne tvrdim da nije loš, ima svojstva kancerogenosti, no ako ljudi stradavaju od neke bakterije, onda je logično upotrijebiti pesticid - kaže. Danas se iznimno pazi na pesticide. Europa je prilično stroga i čim je nešto malo sumnjivo, odmah se zabranjuje.

- Na primjer, pesticid imazalil nije kancerogen te se koristi u transportu voća da se ne razviju plijesni. Ako se ne doda, razviju se plijesni pa će u plod ispuštati patulin; to je mikotoksin koji spada u kancerogenu skupinu kategorije II. Što vam je draže jesti: patulin ili malo imazalila, koji se može ukloniti ako ogulite jabuku - tvrdi prof. dr. sc. Plavšić i dodaje kako je paničarenje oko kancerogenosti tipični pokazatelj neznanja.

- Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, postoje skupine IA i IB te skupina II. Skupini IA pripadaju tvari za koje je sigurno dokazano da mogu izazvati rak u čovjeka poput benzena. U skupini IB tvari su za koje je dokazano pokusima životinja da mogu izazvati rak, a kod skupine II nema dokaza da će izazvati rak u čovjeka ili životinja u pokusima. Danas se jako pazi na te tvari i ne dopuštamo nijedan pesticid na tržištu koji pripada skupinama IA i IB. Kad se kaže da je nešto kancerogeno, bez obzira na to kojoj skupini pripada, ljudi se odmah uplaše. U krajnjoj liniji, sve je kancerogeno, tj. može biti na neki način. Čak je i vitamin A toksičan - objašnjava te ističe kako treba pronaći mjeru, a uz to je vrlo važno i vrijeme izlaganja. Osim ideoloških toksikologa Plavšić vjeruje i da trgovački ratovi imaju veliku ulogu u širenju straha od hrane.

- Dugo nisam shvaćao što se događa s aspartamom. Optužili su ga da je to umjetno sladilo opasno za očni živac, što nije točno. Zaključio sam da su neki proizvođači željeli progurati steviju na tržište. Tko je vukao konce u svemu tome, pitanje je, ali činjenica je da su mnogi nasjeli. Tu je u prvom planu velik novac. Shvaćam da se ti proizvođači međusobno bore, ali ne shvaćam naivce koji u to ulaze i propagiraju steviju, a vjerujem da nikakav novac za to ne dobivaju - kaže. Zanimljivo je da je u Americi stevija bila zabranjena jer je navodno njezin ekstrakt bio mutagen. Trebale su godine dok drugi znanstvenici nisu dokazali da to nije točno. 

- Nešto slično dogodilo se i soji. Doduše, sve je počelo od protivnika GMO soje. Odjedanput su protiv soje ponešto imali svi jer se tvrdilo da izaziva rak dojke, demenciju, pad potencije i slično. No znanstvenih dokaza za to nema. Pronašao sam podatak da Japanke mnogo rjeđe obole od raka dojke nego Europljanke. Uostalom većina ljudi na svijetu danas jede soju - govori profesor, koji je prokomentirao i tolike napade na toksične aditive, E-brojeve.

- Uvijek su se dodavali aditivi, nekad više, a nekad manje. Nejasni su mi ti otpori jer se ne dodaju samo radi boljeg okusa. Neki su konzervansi potrebni, osobito kod hrane koja dugo putuje - kaže te ističe kako se azo-boje smatraju najopasnijim aditivom jer mogu izazvati hiperaktivnost u djece. Srećom, većina ih je nestala s tržišta.

- Sa Zapada smo preuzeli MDK. To je maksimalno dopuštena koncentracija, tj. granica sigurnosti koja se ne smije prekoračiti. Ne kažem da je uvijek idealno određena, ali mislim da nam ti kontrolni mehanizmi ipak donose određenu sigurnost - kaže i dodaje:

- Kod jakih proizvođača nema šale. Nadzor je jako moćan, pa tako i kod nas. Ljudi možda ne vjeruju u to, ali vjerujte mi, boje se oni pogrešaka. Osobito kad je riječ o dječjoj hrani. 

Zbog straha da će im industrijska hrana naštetiti, ljudi su postali opsjednuti zdravim namirnicama pa su se sve više okrenuli domaćoj hrani.

- Ne vidim razlog zašto bi domaća hrana bila zdravija od ove iz trgovina. Tko vama uopće može jamčiti to?! Kako možete znati kakvi su pesticidi korišteni, kakvo gnojivo i sl. Priznajem, finiji je sir od kumice, ali tu nema jamstva. Prirodne hrane jako je malo: šparoge, gljive, srdele, sve drugo je zapravo uzgoj - objašnjava. Smatra kako se kod nas hrana ne kontrolira dovoljno, a i sve ovisi o tome koliko ima novca. Na granici hranu koja se uvozi analiziraju inspekcije za uzorkovanje.

- Što se tiče proizvodnje hrane, mnogo je bolja situacija. Industrija se jako boji propusta. Kod nas još kontroliraju sanitarne inspekcije, no uskoro bi se trebao uvesti sustav samokontrole. Međutim, posumnja li se na neku pogrešku, imaju pravo to provjeriti inspekcije izvana - kaže prof. dr. sc. Plavšić. Ljudi mogu biti prilično sigurni kad je riječ o današnjoj hrani. Teorija zavjere o otrovima u hrani uvijek će biti. No, zaključuje Plavšić, treba prestati plašiti ljude.

Preuzeto iz tjednika SuperMile - svake srijede besplatno ekskluzivno uz 24sata!