Sir Arthur C. Clarke: pisac koji je vidio u budućnost

Tijekom drugog svjetskog rata, dok su ljudi još letjeli propelercima, Clarke ne samo da je najavio razvoj satelita,  kao telekomunikacijskih prijenosnika. Znanstvenici su razradili ideju o nizu umjetnih satelita koji bi kružili orbitom jednakom brzinom kao i Zemlja (zbog čega bi se činili nepomični) i 1973. lansirali prvi iz niza satelita koje su nazivali GPS (Global Positioning System).  Dovoljno naprednu tehnologiju nemoguće razlikovati od čarolije, govorio je Sir Arthur C. Clarke dok je publika uživala u razrađenim opisima super letjelica i naprednih računala. Legendarni pisac znanstvene fantastike napisao je više od 80 knjiga no svijet je zadužio za mnogo više od romana, bio je znanstvenik i vizionar. Još 1940. “vidio je” da će čovjek prije drugog tisućljeća sletjeti na Mjesec, no budući da je bio ispred svog vremena zamisao je automatski bila odbačena. 1982. je napisao i nastavak  proslavljenog romana 2001: Odiseja u Svemiru, na temelju kojeg je režiser Peter Hyams snimio “2010” i nastavio tamo gdje stao Stanley Kubrick.

>>Clarke je osmislio koncept svemirskog dizala koje bi radilo na principu kabla. Dio bi se pričvrstio na tlo, a drugi kraj bacio u svemir. Na konstrukciju bi se pričvrstilo dizalo čime bi se dobilo vozilo do zvijezda.  Kako bi pokrenuli razvoj takvog lifta, NASA i Spaceward, otvorili su natječaj s nagradama.

>>U 2010. Clarke opisuje Američko-sovjetsku misiju na Jupiter no 1982. Hladni rat bio je na vrhuncu pa nije bilo nikakvih naznaka o mogućoj suradnji i kolapsu Sovjetskog saveza.  No Clarck je bio u pravu jer međunarodnu svemirsku postaju koriste i razvijaju  Amerika i Rusija sa 11 europskih zemalja.

>>Jedini način da otkrijemo granice mogućeg jest da odemo  iza njih, objašnjavao je Clarke i s Kubrickom osmislio patent za WC koji bi astronauti rabili u bestežinskom stanju. Njegov patent kasnije je otkupila NASA. Clarke je utro put procesu hibernacije kojim je u Odiseji upravljao HAL, napredno računalo koje se otelo kontroli. Bez hibernacije astronauti ne bi mogli preživjeti na dugačkim putovanjima s minimumom hrane i pića, a to stanje je najsličnije “zimskom snu”. Stručnjaci su uspjeli izazvati taj efekt udisanjem vodikovog sulfida koji usporava disanje i snižava tjelesnu temperaturu.