Darujemo u raznim prigodama: za rođendane, blagdane, ali i kada osjetimo tuđu nevolju. Upravo je takva vrsta darivanja i najzdravija: nematerijalni pokloni, poput druženja sa starijima, pomaganja u pučkoj kuhinji ili dijeljenja obroka, smanjuju stres, smiruju i opuštaju.

U različitim vjerama prakticiraju se razni datumi kada darujemo, ali je kod svih isti osjećaj zajedništva, pripadanja i povezanosti. Katolički kalendar prepun je svetkovina koje pozivaju na darivanje, poput slavljenja sv. Nikole, sv. Lucije ili sv. Barbare. Primjerice, sveta Lucija (ili Luce) ima ulogu darivanja u južnim hrvatskim krajevima i na otocima. Na njezin su se dan djeca darivala slatkišima ostavljenima u čarapama ili pod jastukom. Sveti Nikola, sa svojim "kolegom" Krampusom, djeci je još poznatiji darivalac.

Dakle, uopće nije važna vrijednost samoga dara: orasi, jabuke, suhe smokve ili ušećerene kore naranče dugo su bile omiljene poslastice najmlađih. Dakako, moderna vremena donijela su obilje igračaka, pa sukladno tome biramo i darove.

Živimo u kulturi darivanja pa je vrlo važno znati što samim davanjem i primanjem darova činimo sebi. Istraživanje Sveučilišta Buffalo pokazalo je povezanost između nesebičnog davanja i manjeg rizika od prijevremene smrti. Darivanje smanjuje razinu stresa i donosi sreću, jača odnose među ljudima, a ljudi koji volontiraju i redovito čine dobra djela imaju manji rizik za razvoj depresije i raznih duševnih poremećaja.

I na kraju, najvrjedniji je dar onaj koji nije opipljiv. Humanitarne akcije sjajan su primjer koji dokazuje čovječnost, dok se darivanjem istodobno – prima dar.

Želite li otkriti još inspirativnih misli? Želite osvojiti nagrade? Uputite se na misli.uniqa.hr!