Naborana lica, oslonjena na štaku, ali sigurne ruke, Anđa Tadić (79) iz Otoka kraj Sinja barem dvaput na tjedan okuša sreću u lokalnoj kladionici. Kladiti se počela prije 30 godina, a ni dan-danas ne zna objasniti što je privlači igrama na sreću. - Klađenje mi je u krvi i ne mogu bez njega. Vuče me, a ja mu se ne znam oduprit - vragolasto kaže Anđa. Draže joj je ispuniti sportsku prognozu, loto i bingo nego kupiti burek ili platiti javni prijevoz. Uplati 5-10 kn pa su i dobici simbolični, no baku vesele. Sport ne prati, u čitanju je samouka, no, kaže, strast je strast. - Dođem u kladionicu, uzmem tiket, proslovkam parove, štogod nažvrljam i uzdam se u Boga - veselo će baka Anđa. Životnim dobitkom smatra svojih šestero djece, unuke i praunuke. Eventualni veći dobitak razdijelila bi upravo njima. - Uvik sam tila puno dice, pa sam svakom dala nekoliko imena da bi mi parilo kako ih je više - prisjeća se pasionirana kladiteljica. Anđa priznaje kako bi je više od jackpota jedino razveselilo kad bi dva neoženjena sina pronašla nevjeste.