Kosti su pričvrstili za stopala kožnim vezicama te su se tako kretali zaleđenim jezerima, ustvrdio je tim znanstvenika iz Velike Britanije. Dr. Federico Formenti sa Sveučilišta u Oxfordu i njegovi kolege u više su navrata testirali replike koštanih klizaljki, načinjenih po uzoru na one iz British Museuma, na zaleđenim jezerima u nekoliko alpskih planinskih sela. Studija je pokazala da je klizanje bilo posebno popularno u južnim područjima Finske u kojima se nalaze brojna jezera. Umjesto hodanja oko jezera, tadašnji stanovnici spomenutog područja dosjetili su se na koji način brže prelaziti određene udaljenosti, pa su oko stopala kožnim trakama vezali konjske kosti i otklizali do svojeg odredišta, štedeći vrijeme i energiju. Formenti vjeruje da su ti rani klizači osim dviju "klizaljki" koristili i štapove kako bi se brže kretali. Na pitanje novinara kako je njemu i njegovim kolegama bilo klizati na klizaljkama napravljenim od konjskih kostiju odgovorio je da je bilo vrlo zabavno. Finski su klizači uspijevali postići prosječnu brzinu od oko osam km/h, dok moderni sportaši u brzom klizanju postižu brzinu od oko 60 ili više kilometara na sat.