U našem najnovijem specijalu pobrojali smo deset najpoznatijih horor filmova koji su dijelom inspirirani stvarnim događajima. Istražili smo što još o tim pričama treba znati, odnosno što su nam redatelji i scenaristi 'zaboravili' reći

Strava u Ulici Brijestova

Čak i ako ste cijeli život bježali od horora kao vrag od tamjana, male su šanse da ne znate tko je i kako izgleda Freddy Krueger, glavni protagonist filmskog serijala Strava u Ulici Brijestova.

Serijski ubojica, koji je svoje žrtve progonio i ubijao u njihovim snovima, je postao gotovo pop ikona u osamdesetima, te je svako toliko zlokobno promatrao čitatelje s naslovnica raznoraznih časopisa.

Lik Kruegera je osmislio slavni redatelj, scenarist i producent Wes Craven, kojem je 1984. godine prvi nastavak tog kultnog horora već nakon samo tjedan dana prikazivanja u kinima vratio uložene novce - 1,8 milijuna dolara.

Zbog takve goleme popularnosti djela Cravenu nije trebala dodatna pompa, pa je tek mnogo godina kasnije otkrio detalj da je scenarij za film ispirirao serijal članaka objavljenih tada u LA Timesu.

Zastrašujući fenomen

Naime, Craven je u njima doznao za takozvani Azijski sindrom smrti, zastrašujući fenomen koji je odveo u smrt više od 130 doseljenika u Ameriku između 1983. i 1987. godine. 

Pokojnici, redom s Tajlanda, Filipina, Kambodže, Vijetnama i Laosa, su umirali uslijed noćnih mora, a Cravena je najviše dojmila priča o 21-godišnjem mladiću iz Laosa.

Taj se nesretnik danima opirao odlasku na spavanje, te je pokušavao uvjeriti obitelj da ga progone noćne more koje, prema njegovim riječima, nisu bile obične.

Na njegovu žalost, obitelj mu nije vjerovala na riječ te ga je 'hranila' tabletama za spavanje, koje je on neko vrijeme uspješno izbacivao iz usta kada nitko ne bi gledao.

Priča kaže da je pred sam kraj života gotovo tjedan dana bio budan te da je napokon podlegao umoru dok je ležao ispred televizora.

Nedugo nakon što se to dogodilo, iz njegove su sobe počeli dopirati zastrašujući krici, a jednom kada su ostali članovi uspjeli do njega doći – već je bio mrtav.

Autopsija je pokazala da nije umro od srčanog udara, te je na kraju rečeno da je mladić preminuo pod nerazjašnjenim okolnostima.

Azijski sindrom smrti

Azijski sindrom smrti je tada silno zainteresirao doktora Roberta Kirschnera, koji je pokušao odgonetnuti što zdrave ljude, u velikoj većini muškarce, iznenada odvodi u smrt tijekom noći.

Standarne autopsije mu nisu puno pomogle, ali je zato njegov kolega Friedrich Eckner uspio otkriti da je sve te ljude ubio iznenadni 'kratki spoj' impulsa iz mozga koji stimuliraju rad srca.

Kirschner je iz toga izveo zaključak da je vjerojatno riječ o genetskom poremećaju karakterističnom za ljude iz tog podneblja, pa pretpostavio da je važan čimbenik po sve te ljude bio i stres zbog napuštanja svojih domova i odlaska u tuđinu.

Kirschner je dopustio mogućnost da su okidač po takve reakcije u organizmu bile upravo noćne more, a s vremenom se razvila i druga teorija prema kojoj je je riječ o psihološkom fenomenu potpuno suprotnoga efekta od placeba.

Grubo rečeno, dopuštena je mogućnost da su sve te žrtve same sebe uvjerile da su 'opsjednute', a što bi ih u konačnici, u svojevrsnom psihotičnom stanju, odvodilo u smrt.

Ta teorija, naravno, nije objeručke znanstveno prihvaćena, kao što su još manje prihvaćena vjerovanja naroda Hmong da ih u snovima ubija dab tsum, zloduh u formi ljubomorne žene.

Kako bilo, 1992. godine je liječnik Pedro Brugada uspio kod tih pacijenata pronaći nepravilnosti rada srca i dokazati genetički poremećaj koji karakterizira abnormalni EKG nalaz.

Unatoč njegovom otkriću, mit je svejedno nastavio živjeti, a maštu običnog puka su dodatno 'podgrijale' nepotvrđene tvrdnje da su neki od tih nesretnika umirali istodobno nakon što bi dijelili isti san. 

Bila to istina ili ne, tako je doista rođen Freddy Krueger, koji je za neke ljude, u nekom drugačijem obliku, bio vrlo stvaran i na kraju – smrtonosan!