Postoje li u morima i jezerima neotkrivene životinje golemih proporcija kakve se samo najhrabriji usuđuju zamišljati? Možda stvorenja koja nas promatraju iz drugih dimenzija ili mračni anđeli koji najavljuju zlo? Na sva ta pitanja odgovore pokušavaju dati ljudi koji istražuju kriptide - životinje, biljke ili neka sasvim druga bića o kojima se šapuće, ali zasad nema znanstvenih dokaza da su doista tu.
Je li vas ikada uhvatio snažan osjećaj da vas netko promatra? Krajičkom oka uhvatili ste sjenu koja je u stotinki netragom nestala? Iznenada osjetili tjeskobu i strah bez očitog razloga?
Ako imate takva iskustva, jedna je od mogućnosti da ste se imali posla s ljudima sjenama, humanoidnim kriptidima za koje nitko pouzdano ne zna što su i što žele.
Jedno je sigurno, postoji na tisuće ljudi koju vjeruju da su s njima imali posla i koji neće olako povjerovati u to da se to s njima poigravao um ili da imaju problema s vidom.
Hollis: Zlonamjerni nadnaravni entiteti
Premda se spominju već stoljećima u mnogim kulturama, 'ljude sjene' je tek početkom tisućljeća pokušala definirati istraživačica paranormalnog Heidi Hollis, koja ih je opisala kao zlonamjerne nadnaravne entitete.
Hollis je, između ostalog, napomenula da ih odbija ime Isusovo, što bi značilo da su demonskog podrijetla, no ta njezina tvrdnja nije naišla na potvrdu kod svih svjedoka.
Baš naprotiv, neki su kazali da ih ljudi sjene nisu napadali već samo promatrali, pa se iz tih priča razvio čitav niz različitih tumačenja što bi oni mogli biti i odakle dolaze.
Nisu duhovi ni demoni, već projekcije?
Tako je Stephen Wagner dopustio mogućnost da ljudi sjene nisu duhovi ili demoni, već projekcije ljudi koji upravo proživljavaju izvantjelesna iskustva, možda vremenski putnici, stanovnici neke druge dimenzije, pa čak i izvanzemaljci.
Ma što od toga bila istina ili bilo najbliže istini, prosječan svjedok će vam ta bića opisati kao tamnu masu ljudskog oblika, koja se iznenada pojavljuje i koja su u stanju užasno brzo kretati kroz prostor, ali i kroz tvrdu materiju kao što su zidovi.
Također, posjećenima se često čini da sjene nose šešire ili dugačke kapute, te tvrde da im je nemoguće vidjeti lice, ponekad tek crvene oči.
Ljudi sjene u pravilu uopće ne komuniciraju s onima koje posjećuju te će nestati onoga trenutka kada shvate da su primijećeni.
Neugodna iskustva
No, kažemo, to su tek tipična iskustva s njima, jer ima i onih koji će prepričati da su ih ljudi sjene pokušavali ugušiti.
Je li riječ o pojedincima koji pate od poremećaja paralize u snu (sleep paralysis) ne možemo sa sigurnošću tvrditi (oboljeli od tog poremećaja proživljavaju upravo opisana iskustva gušenja), no ako kod njih i govorimo isključivo o projekcijama mozga, kako taj fenomen objasniti u svim ostalim slučajevima?
Zanimljivo, broj onih koji vjeruju da su vidjeli ljude sjene je naglo porastao u proteklih dvadesetak godina, te je danas moguće naći internetske forume na kojima učestalo razmjenjuju iskustva.