To je to što me zanima!

Nakon kliničke smrti vidjeli su ženu s izrazito plavim očima...

Petina pacijenata nakon buđenja kaže da su osjetili mir, blaženstvo i odsutnost boli. Mnogo je onih koji su se tijekom tog iskustva susreli s lijepom ženom ili s anđelima
Vidi originalni članak

Radijacijski onkolog dr. Jeffrey Long u novoj knjizi "Dokaz za život poslije smrti" prikupio je 1600 iskustava ljudi koji su doživjeli kliničku smrt, odnosno iskustvo blisko smrti.

To je tek dio bezbrojnih svjedočanstava ljudi koji su doživjeli kliničku smrt i nakon nekog vremena se 'vratili' u život, o kojima se sve češće govori i piše. Njegovo istraživanje je pokazalo da su ljudi tijekom kliničke kome imali slične vizije, osjećaje i doživljaje. U mnogim se pričama, tako, ponavlja osjećaj lebdenja iznad vlastitog tijela, tunel na kraju kojeg je snažna, zasljepljujuća svjetlost, susreti s duhovima pokojnika i prevladavajući osjećaj blaženstva. 

Mnogo je onih koji su se tijekom tog iskustva susreli i razgovarali sa ženom s izrazito plavim očima, čiji ih lik podsjeća na Djevicu, ili s anđelima, a u većini slučajeva čudesni mir, blaženstvo, osjećaj milosti te odsustvo boli i patnje jednom riječju se opisuje kao - raj.

Liječnici vjeruju u raj

Istraživanja pokazuju da petina ljudi koji su se probudili iz kliničke smrti mogu opisati neka slična posebna iskustva. Prva ozbiljnija istraživanja tog fenomena počela su 70-ih godina prošlog stoljeća, kad su liječnici i znanstvenici počeli pridavati veću pažnju izjavama pacijenata koji su doživjeli iskustva na pragu smrti, među kojima su mnogi koji su proglašeni klinički mrtvima, a nakon toga bi ih ipak uspješno reanimirali. 

Dreamstime

Znanstvenik Raymond Moody prvi je 1975. popularizirao izraz “bliski susreti sa smrću” u knjizi “Život nakon života” i pokušao znanstveno istražiti taj fenomen. No većina znanstvenika odbila je sudjelovati u takvim istraživanjima jer su fenomen smatrali neznanstvenim i irelevantnim.Većina skeptičnih znanstvenika ih pripisuje halucinacijama pacijenata u komi, dok se dio njih priklonio ideji o tome da mistične vizije imaju veze i s paranormalnim. Prvi koji je napustio ideju o halucinacijama bio je nizozemski kardiolog Pim van Lommel, koji je u višegodišnjim istraživanjima obradio gotovo 350 pacijenata koji su se probudili iz kliničke smrti, od kojih je “samo” 41 pacijent doživio paranormalno iskustvo. 

Svoja je otkrića predstavio 2007. u knjizi "Beskrajna svijest", otvorivši put ideji da su takva iskustva povezana s fazom tijekom koje nema moždanih aktivnosti. Istu tezu zastupa i američki neurokirurg s Harvarda, dr. Eben Alexander, koji je nakon dijagnoze meningitisa osobno doživio kliničku smrt i kasnije to opisao u bestseleru "Dokaz raja". Iako je nakon dijagnoze meningitisa sedam dana bio u induciranoj komi i aparati nisu bilježili moždanu aktivnost, imao je doživljaj svega što se događalo oko njega i sve je zapamtio do detalja. Kasnije su tijek tih događaja do u detalje potvrdili njegova supruga i djeca te prijatelji koji su ga posjetili da bi se oprostili s njim na bolesničkoj postelji.

Vizije prije same smrti

Tezu o tome da živa vizualna iskustva i doživljaje možemo povezati s razdobljem tijekom kojega nema moždanih aktivnosti danas već pobija velik broj znanstvenika, a i rezultati nekih istraživanja idu u prilog tome da se vizije ne događaju dok je mozak mrtav nego u 30-ak sekundi neposredno prije moždane smrti.

- Mnogi vjeruju da je mozak u kliničkoj smrti neaktivan ili smanjeno aktivan, ali dokazali smo da nije tako. Dapače, mozak je tijekom umiranja aktivniji nego dok smo budni - kazala je voditeljica istraživanja dr. Jimo Borjigin i dodala da to što ljudi vide jarko svjetlo na kraju tunela može značiti da im je vizualni korteks snažno aktiviran, a postoje dokazi da se baš to događa.

- Ustvari, u iskustvima bliskima smrti mnogi poznati električni potpisi svjesnosti premašili su razine koje se nalaze u budnom stanju, što sugerira da je mozak sposoban za dobro organiziranu električnu aktivnost u ranoj fazi kliničke smrti.

Iskustva bliska smrti slična su kod djece i odraslih

Dr. Jeffrey Long tvrdi da postoje razine dokaza da nakon kraja postoji i novi početak. Prvo, razina svjesnosti i budnosti tijekom iskustva bliskog smrti često je veća od one doživljene tijekom svakodnevnog života, iako se iskustva pojavljuju dok je osoba u nesvijesti ili klinički mrtva. 

Osobe koje dožive kliničku smrt kasnije nerijetko mogu opisati do u detalje što se događalo oko njihova kreveta, iako aparati ne bilježe aktivnost mozga ili srca. Ono što ljudi vide i čuju tijekom izvantjelesnog stanja u vrijeme iskustva bliskog smrti, ljudi iz njihove okoline često kasnije mogu potvrditi. Sljedeći dokaz: osobe oštećena vida, pa čak i slijepi, u iskustvima bliskima smrti mogu vidjeti normalno, pa čak i imati pojačani vid. 

Takva iskustva javljaju se često tijekom opće anestezije, kad bi svjesna iskustva trebala biti nemoguća. Ipak, analize života osobe koja je prošla iskustvo blisko smrti pokazuje da je riječ o stvarnim događajima, a bića koja ljudi susreću u stanju bliskom smrti obično su ljudi koje su poznavali u životu, najčešće rođaci. 

Zanimljivo je da su iskustva bliska smrti kod djece, uključujući malu djecu, zapanjujuće slična onima kod starije djece i odraslih i sva su iskustva logična i konzistentna. I u konačnici: Zbog tog iskustva većina ljudi doživjet će velike promjene u životu, čije su posljedice snažne i trajne, odnosno kao da je riječ o fizičkoj smrti i duši koja se pojavila u novom životu.

- Kombinacija tih linija dokaza toliko je uvjerljiva da vjerujem kako je razumno prihvatiti postojanje života poslije smrti. Ja svakako vjerujem. Iskustva bliska smrti dokaz su postojanja života poslije smrti - ističe dr. Jeffrey Long.

'Osjetio sam milost i ljubav'

Jedan od ispitanika iz knjige dr. Longa, koji je gotovo umro tijekom pokušaja samoubojstva, napisao je: "Bio sam u miru sam sa sobom. Ništa me nije boljelo. Mogao sam vidjeti svoj život i sebe kroz Ljubav tog Bića. Nije bilo negativnosti u meni, niti od tog Bića zbog ičega što sam napravio, uključujući i moje samoubojstvo. Ono je bilo transformirano snagom Istine ljubavi, kroz koju je bilo viđeno. Ta Milost puna ljubavi, potpuno prihvaćanje, ljubav i istina u meni su stvorili radost. Vidio sam da je ljubav bila i u meni, ne samo od Bića koje ju je isijavalo na mene".

Knjigu "Dokaz za život poslije smrti" potražite na kioscima

Knjiga "Dokaz za život poslije smrti" podijelit će s vama priče iz prve ruke ljudi koji su umrli, no vratili su se kako bi nam pričali o tome. Kroz dugogodišnji rad radijacijski onkolog dr. Jeffrey Long i njegova supruga Jody prikupili su tisuće iskustava bliskih smrti iz cijelog svijeta. Knjiga je na svim kioscima po cijeni od 49,90 kuna.

24sata
Idi na 24sata

Komentari 154

  • TimLe Pen 15.12.2015.

    Klinickom smrti je samo inducirana astralna projekcija ali srebrna nit koja povezuje astralno tijelo iliti dusu sa tijelom nije bila prekinuta. Da je srebrna nit bila prekinuta nastupila bi tzv. smrt i dusa bi bila nastavila svoje putovanje prema visem astralu. Astralna projekcija se moze postici raznim tehnikama vizualizacije ali visi astral mogu dostici samo duhovno najprosvjetljenije osobe.

  • ragbijaš 12.12.2015.

    Ha,to moja punica šeta ulicama!

  • MIRmirMIR 07.12.2015.

    NAKON SMRTI NEMA ŽIVOTA ??? Ovu duhovnu istinu nije moguće doznati od ljudi, nju je sam Svemogući Bog obznanio putem Svetoga Pisma, u kojem je Isus posvjedočio u 17 poglavlju evanđelja po Ivanu "TVOJA RIJEČ JE ISTINA". Ali mnogi će reći da sve crkve govore o besmrtnosti "duše" ili "duhovnog tijela", koje je besmrtno i samo mjenja materijalna tijela (neovisno o religijskom učenju). No u Bibliji tako nešto ne postoji, tamo je jasno rečeno da DUŠA nije nešto nevidljivo i besmrtno, već smo to mi sami, sve što nas činijedinstvenima kao ljudsko biće (materijalno tijelo, misli, duh koji nas prožima i pokreće- tzv. životna sila). Duša tako: jede, diše, može biti ozlijeđena, može se utopiti, umrijeti itd..- drugim riječima duša nije besmrtna, to smo mi sami sa svim svojim karakteristikama. Kada duša umre, umire i njen mozak, njena svijest o postojanju i gasi se svaka mogučnost njenog djelovanja i razmišljanja. Umrla osoba prestaje postojati i njena životna - pokretačka sila ili "duh kojega daje Bog" vraća se Bogu koji ga je prilikom začeća i dao, ali ta sila nema osobnost i svijest, ona je poput struje koja pokreće sve oko sebe ali ona sama ne predstavlja sam uređaj i njegove karakteristike. Ali nada ipak postoji, a to je uskrsnuće od mrtvih, ili ponovno vraćanje u život. Uskrsnuće zavisi od Boga i on ga daje kome hoće, ne dobivaju ga svi automatski, mada će ga najveći dio ljudi ipak dobiti. Bog je zapamtio sve pojedinosti iz našeg života, zapravo On je našu memoriju zapamtio i samo će je prekopirati u mozak novostvorenog tijela i mi ćemo nastaviti živjeti, kao da se ništa nije ni desilo. Isus je vrijeme nepostojanja, između trenutka smrti (mozga) i uskrsnuća, opisao kao vrijeme sna i napomenuo je da Bogu, njegovom Ocu nije ništa nemoguće. VJERUJMO U TU DIVNU BOŽJU PRIPREMU !!

Komentiraj...
Vidi sve komentare