Procjenjuje se da je leteči sisavac živio prije 52,5 milijuna godina. Premda anatomija dvaju iskopanih kostura pokazuje da je taj primitivni šišmiš, koji je dobio znanstveni naziv Onychonycteris finneyi, mogao letjeti poput današnjih šišmiša, oblik njegova unutarnjeg uha govori da nije imao sposobnost eholokacije. Sve vrste današnjih šišmiša koje se hrane kukcima koriste se eholokacijom kako bi izbjegle zapreke i pronašle plijen, dok je kod onih koji jedu voće i aktivni su danju, ta sposobnost manje razvijena. Pronađeni fosil šišmora nije mogao hvatati ultrazvuk, a zubalo mu je bilo prilagođeno prehrani kukcima. Znanstvenici misle da je novootkriveni fosil možda prijelazni oblik između šišmiša i njegova pretka koji nije mogao letjeti. Njegovi udovi pokazuju da je taj sisavac, koji je mogao letjeti, bio i spretan skakač, a mogao je i hodati po tlu na četirima nogama i visjeti zahvaljujući svojim snažnim kandžicama.