Skupina znanstvenika sa Sveučilišta u Duesseldorfu željela se uvjeriti koliko dug (ili kratak) mora biti san da bi se moglo reći kako je njegov rezultat zamjetan i koristan za proces pamćenja. Od studenata su zatražili da zapamti nekoliko riječi. Potom su dobili pauzu od sat vremena. Dio ispitanika probuđen je nakon otprilike šest minuta, a ostatak je mogao spavati dulje. Zanimljivo je da su studenti probuđeni nakon kratkog šestominutnog drijemanja pokazali bolje rezultate u testu pamćenja zadanih riječi. Neki od istraživača nisu se složili sa zaključkom i tvrde da šest minuta nije dovoljno. Deseci studija pokazali su povezanost između sna i pamćenja. Jasno je dokazano da redoviti ciklus odlaska u krevet i ustajanja igra važnu ulogu za zdravlje i pamćenje svakog pojedinca.