U petak, 20. siječnja 1984. godine, Specijalni odjel norveške obavještajne službe imao je jedan jedini zadatak. No, vratimo se prvo dan-dva unatrag.Tada je naime tim operativaca uglednom diplomatu Arneu Treholtu u ured podmetnuo svežanj dokumenata s oznakom najvišeg stupnja tajnosti.
Misleći da su mu dokumenti u ruke pali tek igrom slučaja, Treholt je već sutradan kupio kartu za let prema Beču, kako bi se tamo susreo s agentima sovjetskog KGB-a. No, obavještajne su službe tog petka bile nekoliko koraka ispred njega. Treholt je uhićen usred međunarodne zrakoplovne luke Fornebi.
Arneu Treholtu tada su bile 42 godine, a njegovo je uhićenje odjeknulo diljem Norveške, ali i Europe. Taj ugledni političar, član socijaldemokratske Radničke partije koja je tada bila na vlasti te 'najsjajnija zvijezda na diplomatskom nebu Norveške' uhićen je pod optužbom za veleizdaju te špijunažu za sovjetski KGB te irčke tajne službe, tada najuglednije u arapskom svijetu.
Tim je završena operacija 'Puštanje lisice u kokošinjac' koja je bila tek 'točka na 'i' akcije praćenja uglednog diplomata koje je potrajalo cijeli niz godina. Treholta se intenzivno pratilo od 1982. godine kada je živio i radio u New Yorku gdje mu je 'za vratom' uvijek bilo desetak timova. Iako su i ranije postojale indicije o tome da je Treholt 'propjevao' stranim obavještajnim službama, dugo ga se nije diralo zbog njegove obiteljske pozadine.
Njegov je otac naime bio ministar poljoprivrede te višegodišnji parlamentarni zastupnik, a sam Treholt se zahvaljujući tomu te visokoj inteligenciji, upornosti i ambicijama uspinjao munjevitom brzinom prvo kroz stranačku hijerarhiju, a kasnije i u međunarodnim diplomatskim vodama. Među obavještajcima je postao poznat kao 'lovac na zvučne titule' nakon što je 1979. godine postao savjetnik norveške delegacije pri UN-u, a njegov ga je ego na kraju stajao slobode.
Naime, Treholt se socijaldemokratima nije priključio iz ideoloških razloga, kao što ni Sovjetima i Iračanima državne tajne vlastite zemlje nije otkrivao iz uvjerenja. Sve što je radio, radio je iz čisto karijernih razloga i zbog luksuznog života koji je dolazio uz to. Osim što je povremeno odlazio na neobična i kratka putovanja, obavještajnim je službama postao poprilično čudan njegov lagodan život.
Osim što je hodao po najskupljim restoranima u New Yorku, Treholt je ogromne količine novca trošio na ljubavnice i eskort dame od kojih su mnoge surađivale s obavještajnim službama Norveške i SAD-a.
No, 'obavještajci' su ga odlučili još neko vrijeme ostaviti na miru, kako bi se Treholt, ukoliko bude sreće, 'uvalio još dublje'. On je, pogađate, učinio upravo to. Naime, po povratku u Norvešku, Treholt se prijavljuje na Institut za visoke vojne studije na kojem su se obrazovali razni činovnici koji će eventualno biti uključeni u sustav nacionalne i NATO-ove obrane.
Treholt je obrazovanje završio 1983. kao jedan od najboljih polaznika generacije, s gotovo savršenim ocjenama i nečim što mu je bilo još primamljivije - pristupom tajnim dokumentima o obrani Norveške i NATO-a.
Nedugo nakon toga obavještajne službe bilježe Treholtova putovanja u Helsinki, Pariz, Beč i Atenu, tada svojevrsnu špijunsku prijestolnicu, ali i 150 tisuća dolara na nekoliko njegovih računa. Obavještajne službe sada su bile potpuno sigurne kako Treholt provodi svoje slobodno vrijeme i tu se vraćamo na sam početak ovog teksta.
Kada su mu u zračnoj luci usred Osla objasnili da je uhićen, Treholt se potpuno slomio. Prebačen je u Centralnu zgradu glavnog stožera Specijalnog odjela. Iako su očekivali da će izvlačenje istine iz Treholta potrajati, istražitelji su se potpuno iznenadili. Treholt je odmah sve priznao, a u nekoliko je narednih dana usred ispitivanja redovito plakao i povraćao.
Arne Treholt osuđen je u lipnju 1985. godine na 20 godina zatvora i to zbog veleizdaje i špijunaže za KGB i Iračane. Sedam godina kasnije, 1992-e, na slobodu ga je zbog dobrog ponašanja pustio norveški kralj. Sada bivši diplomat uništena ugleda prvo se skrasio u Rusiji, a nakon toga i na Cipru gdje živi i danas kao poduzetnik i savjetnik.