Te su informacije potvrđene arheološkim, etnološkim i lingvističkim istraživanjima, izvijestili su znanstvenici s američke akademije znanosti. Time se pobijaju prijašnje tvrdnje kako suncokret potječe iz područja današnjeg SAD-a i da su ga u 16. st. Španjolci donijeli u Meksiko. David Lentz i njegove kolege sa sveučilišta Cincinatti istraživali su sjemenke suncokreta koje su pronašli u špilji Del Gallo u meksičkome Morelosu. Pretpostavlja se kako je špilja korištena za obrede, između ostaloga i za pogrebe. Pozornost znanstvenika izazvala je veličina sjemenki, koje su za trećinu duže i šire od primjeraka iz Sjeverne Amerike unatoč tome što su uvjeti rasta tamo optimalni. Veća je vjerojatnost da je riječ o dvjema različitim linijama podrijetla. Oni su tijekom drugog istraživanja ispitivali meksičke Indijance o tradicionalnim nazivima biljke, pri čemu ni u jednom slučaju nisu dobili naziv koji bi nalikovao na španjolski ili sjevernoamerički naziv za suncokret. Pripadnici plemena Nahua, nasljednici Azteka, biljku zovu, između ostalog, Chimalacatl. Jedan dio te riječi znači štit, što je stručnjacima bilo zanimljivo zbog otkrića da su aztečki vlastodršci nosili štitove u obliku sjemenki suncokreta. Poslije su španjolski osvajači vjerojatno sprječavali korištenje suncokreta zbog njihova političkog i obrednog značaja.