Gubimo sebe, a time se udaljavamo i od prijatelja i obitelji. Je li postizanje uspjeha u poslu, potreba da stvorimo sliku uspješne osobe vrijedno gubitka nježnosti, pažnje, malih trenutaka zadovoljstva?

U našim glavama, dok težimo savršenstvu, na kraju se osjećamo “promašeno” jer nismo savršeni roditelji, suradnici, odnosno šefovi, prijatelji, supružnici… I osjećamo se kao da smo razočarali svoju obitelj, prijatelje ili kolege. U većini slučajeva, ne vidimo sebe kao krivca za vlastito nezadovoljstvo. Lakše nam je da budemo bijesni na cijeli svijet nego da se zapitamo što mi možemo učiniti za sebe! A upravo samo o nama ovisi hoćemo li život ispuniti trenucima nježnosti i zadovoljstva.

Prelijepo je sunčano jutro, a teško nam je ustati iz kreveta jer popisu dnevnih obveza nema kraja. Problem nije u tome što moramo sve to ispuniti već to što svakodnevne aktivnosti obavljamo kao da smo „roboti“, bez emocija i zadovoljstva. To nas tišti, čini nas mrzovoljnima, na našim licima osmijeh je prava rijetkost. Prihvaćamo to kao neminovnost i tako guramo dan za danom postajući sve više ogorčeni. Svoje nezadovoljstvo prenosimo na svoje najbliže, za prijatelje i obitelj imamo sve manje vremena i razumijevanja.

Istina je da nam ponestaje nježnosti i pažnje za sebe, a i svoje bližnje. Ako osjećate da vam u životu nešto nedostaje, definitivno je došlo vrijeme za promjene.

Za početak, iskreno se zapitajte – što je to što vam je u životu zaista bitno i čemu težite? Koji su to trenuci tijekom dana kada se osjećate ispunjenima, a kada ste nesretni? Tek tada ćete moći sagledati bit problema. Da li pokušavate balansirati previše obveza?  Možda vas to frustrira?

Trebamo izdvojiti vrijeme i prisjetiti se što je to što nas ispunjava i čini sretnima. Činjenica je da u žurbi da napravimo sve što moramo, zaboravimo na sitne stvari koje nam pričinjavaju zadovoljstvo. Neobavezno ćaskanje s prijateljima, osmijeh upućen prolazniku, igranje s djetetom u parku, “Dobro jutro” upućeno susjedu -  nekada nam je ispunjavalo dane dobrim vibracijama. A onda smo, zahvaljujući brzom tempu svakodnevice, prestali biti nježni i pažljivi prema sebi i drugima. Svoje najbliže često uzimamo zdravo za gotovo, jer znamo da nas vole i da će uvijek biti tu. Čekati. A to nikako ne bismo smjeli.

U svakom od nas krije se snaga  i ljubav za nježnost i pažnju. Provjerite koliko ste vi nježni, kliknite ovdje.