Samo iznimno magarac potrči i to brzinom od pedesetak kilometara na sat. I to mu je već pravi pothvat, jer za razliku od rođaka konja, radije preskače stvari i bavi se nečim drugim. 

Njegova kopita nisu baš najpogodnija za trku. Iako dobro prilagođena kamenoj, neravnoj podlozi, jako su sklona pucanju i stvaranju dubokih pukotina, što može izazvati i truljenje. Zato magarci redovito trebaju kod veterinara na pregled. 

U nečemu ipak prednjače u odnosu na konja. Mogu puno duže izdržati bez hrane i vode, a zbog te svoje izdržljivosti pogotovo nekad prije, često su ih koristili kao jahaće i teretne životinje. Osim toga, žive dulje. Mogu dočekati i četrdeseti rođendan. 

Poznati su po uškama dužim nego u konja te po kitnjastom repu, a bojom variraju od crnih, sivkastih, smećkastih, katkad crvenkastih, tu i tamo šarenih, te vrlo rijetko bijelih. Noge im, što nekome može biti iznenađenje, znaju biti prugaste, što je dokaz njihova srodstva sa zebrama.

Nekome su glupasti, a nekome najomiljeniji

Bije ih glas da su tvrdoglavi i glupi pa se riječ “magarac” često koristi u pogrdnom smislu. S druge strane, animirani magarac iz crtića Shrek omiljeni je crtani lik, a u nekim dijelovima svijeta, na primjer, u sjevernoj Africi, ovu se životinju smatralo božanstvom.