Postoje tri vrste zebri: obične, planinske i Grevy’s. Žive u Africi, a samo obične nisu ugrožena vrsta. 

Razlikuju se po veličini, ponašanju i obliku pruga. Pripadaju porodici konja, no nikako ih se (iako su ljudi pokušavali) ne može ukrotiti. 

Zoolozi vjeruju da im pruge služe za kamuflažu. Iako drveće, trava i zemlja nisu crno - bijeli, predatori ne vide boje i zbunjuju ih pruge. Pogotovo kada su zebre u krdu. Tada im je nemoguće izdvojiti samo jednu da je napadnu. 

Zebre imaju i zanimljiv način bijega. Ako ih uoči lav ili hijena, zebre trče cik-cak da ih što više zbune. Pruge im služe i za međusobno raspoznavanje jer ne postoje dvije zebre s istim uzorkom. 

Zebre odlično čuju i vide. Jednako dobro i danju i noću. I to im pomaže da pobjegnu hijenama i lavovima. 

Iako se godinu dana hrani majčinim mlijekom, mladunac može trčati već sat nakon okota. Ustati može gotovo odmah.

Početkom godine znanstvenici su došli do još jednog otkrića. Opasne muhe koje sišu krv i prenose bolesti manje napadaju zebre nego jednobojne konje. 

Zebre se uvijek kreću u krdima i nikad ne napuštaju napadnutog člana. Uvijek ga pokušavaju obraniti.

Zebre su biljojedi. Uglavnom jedu travu, iako ponekad žvaknu i lišće.

Postoji i albino zebra

Zebra s treće fotografije nije izblijedila na suncu. To je albino zebra i vrlo je rijetka. Albino znači da tijelo ne stvara pigment melanin koji daje boju. Do toga dolazi zbog genetske mutacije. Albino životinje imaju ružičaste oči.