Flamenko nije samo ples, nego španjolski tradicionalni glazbeni žanr koja sadrži pjesmu, muziku i ples. U njemu se ritam udara dlanovima, svira se gitara i lupa se kastanjetama. Plesači brzo i snažno lupaju stopalima o pod, a žene izvode nježne pokrete. Odjevene su u lijepe haljine sa širokim volanima. Flamenko podjednako pjevaju i muškarci i žene. U kratkim stihovima pjevaju o tuzi, radosti, strahu, ljubavi...

U početku se flamenko izvodio samo u dvorištima pred rodbinom i susjedima, a 50-ih godina prošlog stoljeća proširio se i izvan Španjolske.

Narodni ples koji je postao popularan u cijelom svijetu

Riječ je o fenomenu jer je flamenko narodni ples, a postao je jako popularan u cijelom svijetu. Ono što ga čini posebnim je povezanost s publikom, koja je ganuta i povezana s izvođačima. Pljeskom bodri plesačice i pjevače. Naziva se i ciganskom umjetnošću zato što su i španjolski Romi sudjelovali u počecima nastanka flamenka. Kontakt očima između plesačica i pjevačica je vrlo važan. Brzina kojom plesačica želi plesati ili duljinu izvođenja plesa mora pokazati očima ili kroz geste u plesu (llamadas).

Pjevačica je mora pratiti i tada zajedno stvaraju posebnu vrstu showa.

I kod nas možete u plesne škole na satove flamenka

Flamenko se izvodi tijekom vjerskih festivala, rituala, crkvenih ceremonija i slavlja. Kod nas većina plesnih škola nudi satove flamenka.

U Španjolsku je stigao iz Indije

U drugoj polovici 19. stoljeća flamenko postaje nacionalni ples Španjolske, u koju je stigao iz Indije. Nakon što je u Sevilli otvorena prva škola flamenka, ples je postao popularan i u plesnim dvoranama. Poslije se raširio u klubovima i kafićima pa prešao u koncertne dvorane i kazališta.

Za kastanjete nema nota

Kastanjete su udaraljke, ali se ne sviraju po notama. Rade se od drveta. Sastoje se od dvije školjkaste pločice povezane špagom. U flamenku se, osim njih, često koriste i lepeze koje plesačice drže u ruci.