Mmmm, ukusne gljive jednostavno je pronaći. Rastu svuda u šumi, a pogotovo kad je još ugodna jesenska temperatura i šuma je puna vlage, obično odmah poslije kiše. Kod nas se mogu naći mnoge jestive gljive - sunčanice, vrganji, smrčci ili lisičarke - sve odreda vrlo ukusne, zdrave i hranjive biljke, koje se jedu pečene na roštilju ili kao dodatak mesnim gulašima. 

No s gljivma svakako treba biti vrlo oprezan. Berači prije pohoda na sočne gljive moraju biti dobro upoznati s vrstama gljiva u lokalnim šumama jer se među njima krije i mnogo otrovnih. Najotrovnije su zelena pupavka, otrovna zavodnica, crvena muhara, crvenjača (najčešće tamnosmeđeg klobuka) i bljuvara kojoj ružičasti klobuk stoji uvijen prema gore. Gljiva ima oko milijun i pol vrsta diljem svijeta, ali klasificirano ih je tek 70.000. Nemaju klorofila u sebi, a tijelo im može biti građeno od jedne ili više stanica. Gljive su i saprofiti. Hrane se organskim tvarima uginulih bića, stoga kad ih se odreže pri dnu stabljike, treba ih zatrpati zemljom kako bi izrasle i iduće godine.

Lijepa kao slika, a otrovna

Gljiva muhara raste na sunčanim proplancima do kasne jeseni. Najviše otrova ima u klobuku. Ako se je pojede, može izazvati grčeve, nesvjesticu...

Samo su ih faraoni bili dostojni jesti

Čovjek se od davnina bavio sakupljanjem gljiva za jelo. Egipćani su vjerovali da gljive osiguravaju besmrtnost pa su samo faraoni bili vrijedni tih darova. U kineskoj kulturi cijene se već 7000 godina te koriste za liječenje i prehranu.