Prve asocijacije koje se vežu za grafite su negativne jer svi pomisle na šaranje gradskih pročelja. No grafiti su postali dio kulture mnogih gradova. Oslikani željeznički vagoni, zidovi i autobusne postaje postali su dio gradskog šarma. Grafiti su već neko vrijeme dio kulture.

To su crteži ili natpisi na zidovima, pročeljima zgrada i drugim površinama napravljeni kredom, ugljenom, a najčešće sprejem. Predstavljaju uglavnom poruke. Većina ljudi smatra ih nepristojnim i nepotrebnim šaranjem. Iako ih neki ne vole, grafiti mogu uljepšati neku ulicu, željezničku postaju, kontejner ili sivi i zapušteni dio grada. 

Grafiti često sadrže političke poruke i buntovan stav, ali i lijepu sliku ili crtež. Grafitima mladi komuniciraju, iznose svoja mišljenja, stavove,  društvene probleme i jako su maštoviti. Velika važnost u grafitima se daje obliku slova. Crtači grafita nazivaju se “writeri”. Među najpoznatijim našim grafiterima su Dock i Lunar. Autori grafita su najčešće nepoznati. Koriste se dosjetkama i porukama, riječima se nadmudruju i rugaju se društvenim pravilima. U većini gradova crtanje grafita je zakonski zabranjeno i smatra se vandalizmom. Oni koji ih crtaju mogu biti kažnjeni. No postoje dijelovi grada u kojima je dopušteno crtanje.

Najprije su se javili u Americi i počeli se razvijati u Europi. Isprva su najviše viđani u podzemnim željeznicama i skrivenim uličicama. 

Grafiti nisu samo obični natpisi na zidovima

Protivnici šaranja po zidovima grafite miješaju s natpisima, poput onog “Ivo voli Anu” ili “Mi smo prvaci”. No postoji velika razlika između grafita i natpisa. Grafite obično rade umjetnici te oni imaju svoj smisao i estetsku vrijednost, a obične šarotine nemaju.

Počeci grafiti umjetnosti vežu se uz hip-hop 

Prvi grafiti bili su još u špiljama, zatim u staroegipatskoj, antičkoj i srednjovjekovnoj kulturi. Kao pravac u umjetnosti javljaju se krajem ‘80-ih godina prošlog stoljeća i povezani su s hip-hopom.