Za sladoled se kaže da je najstarija slastica na svijetu i u mnogim zemljama najpopularniji desert.  Još je rimski car Neron smislio način kako se u ljetnim vrućinamapočastiti nečim osvježavajućim. Naredio je da se s planina donese mnogo leda, a zatim ga je miješao s voćnim sokovima koje je obožavao. I tako je dobio ono što danas zove sorbet. Rimljani su inače miješali snijeg i s medom i usitnjenim voćem.

Kineski kralj Tang od Shanga razvio je svoju verziju sladoleda pripremajući mješavinu od leda i mlijeka.

Prvi Europljanin koji je imao čast kušati ledenu kremu bio je Marko Polo. U svom je putopisu "Milijun" (Milione) opisao slasticu nalik na današnji sladoled koja se posluživala na dvoru Kublaj-kana.

No, za pravi dolazak sladoleda u Europu zaslužni su Arapi koji su za vrijeme svoje vladavine na Siciliji upoznali Talijane s vještinom zamrzavanja sladoledne kreme. Nakon toga, od 1500. godine, otkako ga je talijanski kuhar servirao na svadbi Katarine de Medici i francuskog kralja Henryja II., talijanski se sladoled počeo širiti svijetom i u njemu je uživalo sve više i više ljudi.

Na bogatom banketu engleskog kralja Charlesa I., u 17. stoljeću, među brojnim se probranim delicijama našla Englezima do tada nepoznata slastica. Kraljev francuski kuhar pripremio je hladnu kremu koja je nalikovala na svježe pali snijeg, no bila je kremasta i slatka.

Nova je poslastica pobrala golem uspjeh, a ljubomorni je Charles odlučio recept kuhara De Marca zadržati u tajnosti. Priča se čak da mu je platio pozamašnu svotu novca kako bi osigurao da se ekskluzivna delicija servira samo i jedino na njegovu stolu. Kasnije je egoistični kralj pao u nemilost podanika i završio tragično. Kuharevo obećanje više nije imalo smisla poštovati te se recept brzo proširio i među običnim pukom.

U Ameriku je sladoled stigao dosta kasno, a na svojim su ga stolovima nudili poznati Amerikanci poput Georgea Washingtona, Thomasa Jeffersona i Dolly Madison, supruge predsjednika Madisona.

Godine 1774. londonski je ugostitelj Philip Lenzi u njujorškim novinama oglasio da prodaje različite slastice, uključujući i ice cream (engleski - sladoled).

Nekoliko zanimljivosti o sladoledu

- Nancy Johnson izumjela je 1846. godine aparat za pravljenje sladoleda - sličan onom koji i danas možemo vidjeti u malim slastičarnicama.

- Masovna proizvodnja sladoleda počela je u američkom Baltimoreu 1851.

- Bivši američki predsjednik Ronald Reagan je 1984. g., mjesec srpanj proglasio nacionalnim mjesecom sladoleda! Nedavno je tu tradiciju prekinuo Barack Obama kojemu se ta slastica zamjerila još dok je kao mladić radio u slastičarnici.

- U Kanadi je 1988. godine spremljen najveći sladoled na svijetu koji je sa svoje 24 tone ušao i u Guinnessovu knjigu rekorda.

- Najveća porcija sladoleda na svijetu napravljena je 1985. godine. Bila je visoka 4 metra i prelivena sa 145 litara preljeva od čokolade.

- Najveće izjelice sladoleda su djeca od 2. do 12. godine života i osobe starije od 45 godina. Iako djeca spadaju u najveće obožavatelje, čak 50 % sladoleda pojedu odrasli.

- Nacija koja pojede naviše sladoleda na svijetu su Amerikanci (čak 98% domaćinstava redovito kupuje sladoled). Slijede Novi Zeland, Danska, Australija, Belgija i Luksemburg, Švedska, Kanada, Norveška, Irska i Švicarska.

- U cijelom svijetu, sladoledi od vanilije, čokolade i jagode su među najomiljenijim okusima, a preljev od čokolade je najomiljeniji preljev.

- Najskuplji sladoled na svijetu košta 1000 dolara. Napravljen je od listića 23-karatnog zlata, kavijara i drugih skupocijenih sastojaka.

- Statističari su otkrili da kuglica sladoleda nestaje nakon točno 50 lizova. Provjerite!