Klokani žive u Australiji, Novoj Gvineji, Tasmaniji i nekim otocima pored njih. 

Spadaju u skupinu tobolčara. To znači da mladunče u trbuhu nose kratko. Mali klokan naraste samo oko dva centimetra prije no što se okoti, a mama ga zatim nosi u torbi koju ima na trbuhu (tobolcu) sve dok mladunče ne ojača i ne naraste.

Klokani imaju jako snažne stražnje noge od skakanja. Osim kad plivaju, klokani ne mogu pojedinačno micati noge, zato stalno skaču. To je jedini način na koji se kreću, a ne mogu ići unatrag. Repom održavaju ravnotežu.

Hrane se samo biljkama, tako da su vegetarijanci. 

Kako bi se lakše obranili od predatora, žive u krdima koja predvode snažni i krupni mužjaci. Kreću se brzinom i do 65 kilometara na sat, a mogu skočiti do skoro dva metra u zrak. Vole lutati prostranstvima Australije i lako preživljavaju sa vrlo malo vode. 

Ime su dobili sasvim slučajno. Kad su se Europljani preselili u Australiju pitali su tamošnje stanovnike (domoroce) kako se zove ta životinja. Aboridžini su odgovorili 'kangaroo' što na njihovom jeziku znači 'ne znam'. I dan danas se na engleskom jeziku za klokana kaže 'kangaroo'. 

Na žalost, ljudi često love klokane zbog njihove kože i mesa. Australija svake godine u Europu izruči oko 3 milijuna komada kože koja se koristi za pravljenje nogometnih lopti i rukavica. Nogometaš David Beckham prestao je nositi čizme od klokanove kože kad je pogledao snimku ubijanja tih životinja.