Crvena vjeverica europska je autohtona vrsta i do prije nekoliko stoljeća, bila je jedina u Europi. Tada su Englezi donijeli sive vjeverice iz Sjeverne Amerike. 

U našim krajevima crvene vjeverice možemo vidjeti u šumama i parkovima. Vole jesti sjemenke, žitarice, bobičasto voće, orašaste plodove, gljive, kukce, ptičja jaja, pa i mlade ptice.

Kao i ostale vrste, i one krajem ljeta počnu skupljati hranu za zimu i skrivati je po šumi, no često zaborave gdje su ju ostavile. 

Kitnjasti rep služi im kao padobran pri skakanju s drveća. Pare se u proljeće i imaju do čak sedam mladunaca. Na svijet dolaze slijepe i gole, a osamostale se već za dva mjeseca. 

Crvene vjeverice posebne su po tome što usvoje mladunče vjeverice koja je nastradala. 

Crvene vjeverice narastu do 25 centimetara, a toliko im je dug i rep. Žive desetak godina. Za razliku od sivih, crvene vjeverice ne vole jesti žireve jer ih ne mogu dobro probaviti. Obje vrste zato obožavaju lješnjake. 

Sive ugrožavaju crvene

U svijetu postoji oko 200 vrsta vjeverica. U Engleskoj su crvene gotovo nestale otkako su donijeli sive. Razlog tomu je što sive pojedu svu hranu koju vole i crvene vjeverice, a onda nastave jesti i ono što crvene vjeverice ne vole.