Luk ili kapula po dalmatinski je biljka srodna češnjaku, poriluku i vlascu, a ljudi ga uzgajaju jako dugo - čak više od 5000 godina. 
Luk razlikujemo po boji, veličini i okusu. Tako kada dođu proljeće i ljeto, dolazi i mladi luk koji ima slatkasti ili srednje jaki okus. U jesen se bere luk koji ima veću glavicu, koja se potom suši. Nakon nekoliko mjeseci njegova ljuska postaje suha i jako lomljiva. Taj luk ima izražajnu aromu, a naziv je dobio prema svojoj boji – bijeli, žuti i crveni (ljubičasti). 

Osim što zbog njega plačemo i imamo neugodan zadah, on sadrži puno sastojaka dobrih za naše srce. Također je spas kada imate gripu ili dosadnu prehladu. Za zaštopani nos pomaže luk narezan i zamotan u gazu te ostavljen pokraj jastuka. Nasreću, i plakanje te peckanje očiju mogu se zaustaviti pomoću nekoliko trikova. Jedan od njih je da ga prije rezanja stavimo na nekoliko minuta u zamrzivač ili da pored sebe, dok ga režemo, držimo čašu hladne vode

Šmrc, šmrc! Zašto ronimo suze kada režemo luk?

Ako ste ikad rezali luk, sigurno ste i vi pritom prolili more suza. Jeste li se ikad zapitali zašto nam ova biljka to radi? E, pa to se događa zato što luk u sebi sadrži supstance koje u sebi imaju sumpor (kemijski element) koji naše oči i nos jako iritira. Tada dolazi do automatskog treptanja i suza koje ispiru oči te tako izbacuju kiselinu iz njih.

Zabava za cijelu obitelj može biti i sadnja mladog luka. Sadnice luka treba utisnuti na dubinu od dva centimetra i zaliti vodom.