Leptiri dolaze iz reda kukaca koji imaju dva para krila obraslih ljuskastim dlačicama. Kod leptira je česta dvospolnost koja je izražena u veličini, obojenosti, krilima i ticalima. Mužjaci su obično šarenijih boja, a neki leptiri su različitih boja ovisno o godišnjem dobu. 

Potpuno razvijeni leptiri hrane se najviše nektarom, a rijetko peludom. Prednja krila obično su im veća od stražnjih. Bez krila, leptiri mogu biti dugi između 3 milimetara i 7 centimetara Najveći među njima, vrste Ornithoptera alexandrae mogu imati raspon krila i veći od 30 centimetara. Najmanjim leptirom se smatra patuljasti moljac s rasponom krila od tek dva milimetra, dok najveću površinu krila ima Attacus atlas L. iz Jugoistočne Azije. 

I jajeta se prvo razvije mlada gusjenica koja se kasnije pretvori u kukuljicu iz koje na kraju izađe leptir. Prije nego što se zakukulje, gusjenice se pričvrste na zaštićeno mjesto te se preobraze u slobodnu kukuljicu. Kukuljica se čini mirnom, no u njezinoj unutrašnjosti se odvijaju velike promjene. Organi gusjenice se razgrađuju, a izgrađuju se unutrašnji organi leptira. Kad se odrasli leptir izvuče najprije raširi krila da se osuše. Nakon toga je spreman za let. Potpuno razvijeni leptiri žive obično samo kratko vrijeme, ali neki mogu i prezimiti.

Poznato je više od 150 000 vrsta leptira, a u Srednjoj Europi živi više od 4 000 vrsta. 

U Hrvatskoj je poznato oko 3 000 vrsta leptira, od kojih je 186 koji žive danju. Zakonom su zaštićeni lastin rep (Papilio machaon), prugasto jedarce (Iphiclides podalirius), apolon ili crvenooki parnasovac (Parnassius apollo), velika prelijevalica (Apatura iris), mala prelijevalica (Apatura ilia) i veliki topolnjak (Limenitis populi).