Grad je, prema nekima, nastao u 7. stoljeću, kad su se mještani današnjeg Cavtata pred Slavenima i Avarima sklonili na hridi Laus. Na padinama brda Srđa nastalo je naselje Dubrava, koje je dobilo ime po šumi duba ili hrasta. Drugi tvrde da su grad osnovali prije 3. stoljeća na otočiću Lausu, ali povjesničari su otkrili da otočić nikad nije postojao. Nakon što su u Dubrovniku našli stare grčke novčiće i keramiku, izvjesno je da je grad postojao mnogo prije 7. stoljeća. 

Biser južne Dalmacije bio je pod vlašću Bizanta, a od 1205. godine bio je dio Mletačke Republike, ali je uspio očuvati autonomiju. Dubrovčani su se tada dijelili na bogatu vlastelu ili patricije i pučane, koji su uglavnom bili trgovci, pomorski kapetani i kmetovi. 

Grad je doživio procvat kao Dubrovačka Republika u 16. stoljeću. Mještani su trgovali s Turcima i plaćali im danak za slobodu i povlastice. Grad je imao svoj grb i vojsku te dvije zastave - jednu s likom zaštitnika sv. Vlaha, a drugu s natpisom “Libertas”, što na latinskom znači sloboda. Dubrovnik je 1667. uništio razoran potres, 1806. grad je okupirao francuski vojskovođa Napoleon, a 1815. teritorij su napokon pripojili Dalmaciji.

Grad je danas pod zaštitom UNESCO-a, a u godini ga posjete milijuni turista. Glavne atrakcije su im zidine duge 1940 metara iz 13. stoljeća, kule Minčeta i Bokar, tvrđave Sv. Ivan, Lovrijenac i Revelin te gradska vrata od Pila i ona od Ploča. Na mjestu Kneževa dvora, koji je bio sjedište vlade i kneza Dubrovačke Republike, danas je Kulturno-povijesni muzej, a Stradun je najveća gradska ulica poznata u cijelom svijetu.