Duga spada u najljepše pojave u prirodi i čovjek se dugo pitao što je ona zapravo. Zato su mnogi narodi razvili različite teorije i legende. U Njemačkoj su, primjerice, vjerovali da je svijet, nakon što se na nebu pojavi duga, siguran idućih 40 godina. U Japanu su je zvali “lebdeći most do raja” i vjerovali su da je duga način da se dosegne božanstvo. Slično su smatrali i stari Indijanci. 

Danas, dakako, znamo da je to pojava višebojnog luka ili vrpce na nebu koja nastaje kad sunčeva svjetlost obasja sitne kapljice vode, odnosno kad se prelomi kroz kišne kapi. S obzirom na to, duga se, naravno, vidi samo u vrijeme kiše, i to kad istodobno pada kiša i sja sunce. Da bismo je vidjeli, trebamo stajati tako da nam sunce bude iza leđa, a da kiša pada ispred nas. Preko našeg ramena, dakle, sunce sja i obasjava kišne kapljice, a one pak prelamaju svjetlost i pretvaraju je u vrpcu boja. 

Vidi se samo rano ujutro ili kasno popodne. Sastoji se od sedam boja: ljubičaste, modroplave, plave, zelene, žute, narančaste i crvene. Ponekad se ove boje ne mogu sve razabrati, što je posebno slučaj kod modroplave. 

Na kraju duge čeka vas zlato

Možda najzanimljiviju legendu o dugi imaju Irci. Kod njih se kaže da se na kraju svake duge nalazi velika posuda sa zlatom, ali da je čuva neobično biće, vilenjak ili, kako se još zove, leprekon. Veoma je lukav, snalažljiv i nepredvidljiv, pa mu je teško oduzeti blago.