Miruju i spavaju preko dana, a aktivne su tijekom noći. Neke noćne životinje tako izbjegavaju napadače, dok druge poboljšavaju svoje predatorske sposobnosti. Ostali razlozi zbog kojih izlaze iz svojih skloništa noću je i izbjegavanje dnevne vrućine, a to posebno vrijedi za pustinjske životinje poput škorpiona, kojota, miševa, klokana i hijena jer tako ne gube dragocjenu vodu. Mnoge morske ptice i kornjače pokazuju prilagodbu noćnom načinu života, najviše zbog razmnožavanja, ali i zaštite svojih mladunaca. U pravilu “noćobdije” imaju visoko razvijen osjet njuha te posebno prilagođen vid i velike oči koje prikupljaju svjetlost iz okoline. Mačje oči, primjerice, mogu se prilagoditi i dnevnom i noćnom svjetlu. Neke su razvile specijaliziranu sposobnost sluha kao što je eholokacija (odbijanje zvučnih valova od plijena). 
U zoološkim vrtovima noćne se životinje obično drže u posebnim prostorima s noćnim osvjetljenjem kako bi se okrenuo njihov prirodan ciklus sna i budnosti i kako bi ih se održalo aktivnima tijekom sati u kojima ih dolaze vidjeti posjetioci.

Ježevi su aktivni pretežno u sumrak i noću kada ih se na livadama može čuti da šuškaju među lišćem tražeći hranu. Danju se odmaraju u svojim brlozima skrivenima pod zemljom.

Sovine oči su vrlo velike, ali i smještene duboko u lubanji. Zato ih ne može pomicati, nego pokreće vrat koji se rotira do 270 stupnjeva.

Šišmišima je vid prilagođen noću i zato ih nikad ne vidimo danju.

Hijene noću “strvinare” lovinu koju ostavljaju lavovi i gepardi. Iako jedu mnogo suhog mesa i kostiju, treba im malo vode kako bi preživjeli jer je malo troše danju. Imaju razvijen sluh i i izoštren noćni vid.