Nije li zanimljivo da je slatki “pamučni” oblačić koji mami da ga zagizete, ali i lako kvari osjetljive dječje zubiće, izumio zubar?

Još prije 115 godina Amerikanac William James Morrison složio je s prijateljem Johnom Whartonom specifičan stroj za “namatanje” šećerne vune, a taj “stroj” zapravo je velika posuda s jednom manjom unutar nje. U nju se sipa običan šećer obojen u razne boje (primjerice crvenu ili plavu, koje kasnije daju svijetloružičastu ili plavkastu boju slatkoj vuni). Kad se šećer zagrije na 190 stupnjeva i rastopi se u sirup, manja se posudica sa sitnim rupama sa strane počne vrtjeti, a kroz njih frcaju vrlo tanke šećerne niti, koje se jako brzo hlade pa ih se što prije mora namotati na - štapić.

I odraslima je sigurno šećerna vata uspomena iz djetinjstva. Oduvijek su je pravili ulični prodavači na sajmovima i u lunaparkovima. Za sve radoznale prolaznike izrada je prava atrakcija. Dok je namataju na štapić, neki ulični prodavači prave mala umjetnička djela, pa iz “vune” izrađuju cvjetove ili srca.