Konichiwa! Moje ime je Takashi, imam 10 godina i živim u Tokiju - glavnom gradu Japana. Mi ga zovemo Nippon (što znači izvor sunca). Svakoga jutra doručkujem za stolom (kotatsu). On je tako nizak da moraš sjediti na podu. Tad krećem u školu. Škola se u Japanu zove gakko i počinje u travnju. Traje samo do 20. srpnja i onda imamo praznike do rujna. No školu imamo i tijekom ljeta. Dva puta tjedno idemo na tečaj plivanja, a dva puta na kendo. To je kao mačevanje, ali sa štapovima. U rujnu je opet nastava do 25. prosinca i onda imamo odmor tjedan dana pa natrag u školu do sredine ožujka. Moramo u školu i svake druge subote.  Jako je teško jer je pisani japanski jezik najteži na svijetu. Moram naučiti 2000 znakova (kanji) i dvije abecede od 48 slova koje se zovu hiragna i katakana. 

Tijekom užine jedemo u razredu s učiteljicom. Jedni drugima poslužujemo hranu i jedemo štapićima. Gotovo za svaki obrok imamo rižu i čaj. Nakon jela peremo zube. Moramo očistiti i razred te hodnike škole! Tada nosim gumene čizme. Moramo očistiti čak i gumice za brisanje. Kad dođem kući slijedi večera koju također sami radimo na vrućim tanjurima. Volim gledati baseball dok jedem. Volim i praznike jer onda puštamo zmajeve i oblačimo tradicionalnu odjeću - kimona. Japan je super mjesto za živjeti!

Pozdrav, Takashi