Akrobatkinje su zapravo “plesačice” na užetu i odlično se snalaze na njemu, bilo da njime samo hodaju ili voze bicikl. Izrazito su gipke. Mogu staviti nogu iza vrata ili napraviti most, stajati na jednoj ruci na štapu te skakati s jednog užeta (trapeza) na drugo pritom se prevrćući u zraku. 

Od vratolomija, okreta i salta koje izvode na trapezu, obično vrlo visoko iznad tla, mnogim se gledateljima počinju znojiti dlanovi. No morate znati da su te skokove izvele nebrojeno mnogo puta na treninzima, a zaštitna mreža ispod trapeza štiti ih ako slučajno padnu. Rade i piramidu od vlastitih tijela. 

Akrobatkinje (grč. akrobateo - idem na prstima) su izrazito vješte djevojke koje su, da bi postale vrhunske zabavljačice, morale mnogo vježbati, biti uporne, slušati trenera i poštivati granice svojeg tijela. Odlične su fizičke spreme, izvanrednih motoričkih sposobnosti, a za vratolomije im treba i mnogo koncentracije. Vjerojatno su se kao male bavile gimnastikom ili ritmičkom gimnastikom jer se gipkost, koja je u ovom poslu nužna, razvija u dječjoj dobi. Baš kao i gimnastika, od koje potječe, akrobaciji je cilj razvijanje snage, otpornosti, gipkosti i okretnosti tijela, a njome se podjednako bave i muškarci.

Popularan je i ples na svili 

Čak su i stari Grci imali akrobatkinje koje su zabavljale uzvanike tijekom velikih svečanosti. Moderne akrobatkinje “plešu” na trakama svile koje vise sa stropa i na njima izvode razne okrete.