Visoke i uske statue totema praljudi su izrađivali od debla drveta ili kamena i postavljali ih u središte svojeg plemena. Smatrali su da svaki rod ili pleme ima svojeg zaštitnika životinju, biljku ili neko nebesko tijelo, poput zvijezde, Mjeseca ili sunca koje su slikovito prikazivali kao totem. Ako je njihov totem bila životinja, što je najčešće bio slučaj, nisu je ubijali niti je iskorištavali kao hranu. 

Štovanje totema kao središnje figure ili totemizam smatra se jednim od najstarijih tipova religije i vuče korijene još iz mlađeg kamenog doba. Kako su ljudi u to doba vjerovali da su te "svete" figure praotac i pramajka njihova plemena, u skladu s imenom totema, svako pleme dobilo je svoje "ime". Tijekom vremena počeli su se provoditi obredi magije totemu, a ritualno je tada bilo dopušteno jednom godišnje ubiti totem (ako se radilo o životinji) i njime prehraniti svoju zajednicu. Članovi zajednice tako se se duhovno povezivali sa svojim totemom, kao jednom vrstom božanstva. Totemizam je oduvijek bio dio mnogih zajednica diljem svijeta, posebno u Australiji, Sjevernoj i Južnoj Americi (najpoznatiji su slikoviti totemi Indijanaca) i Africi, a zanimljivo je da se nakon obožavanja totema u većini tih kultura javlja animizam ili vjerovanje u duhove. 

Na našim prostorima zmija je oduvijek imala status kultne životinje, ali je njezino značenje uveliko poraslo s pojavom Ilira na ovim područjima. Kao životinja - totem ilirskog roda imala je sredi?nju ulogu u njihovu mitološkom i religijskom sustavu.

Stavljali su je kao privjeske na narukvice i ogrlice, a dali su je tetovirati i na kožu.

Zmija je bila, osim totema, i čuvar kućnog ognjišta te simbol plodnosti. Svoj totem u obliku životinje ili biljke imala su i druga ilirska plemena. Enhelejce se povezuje s jeguljama, a prema antičkoj zoologiji, jegulje spadaju u zmije, Taulanti su obožavali lastavice, Dalmati ovce, a Dardanci kruške.