Isto kao što životinje pred zimu marljivo skupljaju plodove i spremaju u svoju kućicu da bi mogli preživjeti onih nekoliko hladnih mjeseci koji su pred njima, tako i ljudi spremaju zimnicu.

Zimnica je zaliha hrane koja se još od drevnih vremena ostavlja za zimu kada nam svo voće i povrće nije dostupno. Iako se danas svježe i konzervirano voće i povrće može naći u trgovinama tijekom cijele godine, priprema zimnice još uvijek je duboko ukorijenjen običaj u našim krajevima. Tradicija, ljubav i posebni rituali prilikom pripreme zimnice sastavni su dio svakog dobrog obiteljskog recepta.

Dimljenje, sušenje, kiseljenje, soljenje, stavljene u mast, steriliziranje, pasteriziranje, šećerenje, želiranje – sve su to metode konzerviranja hrane i pripremanja zimnice.  Tehnički rečeno konzerviranjem se smatra svaki proces pohrane hrane koji će spriječiti razvoj mikroorganizama i time produžiti vijek trajanja hrane.

Povrće za zimnicu najčešće se ukuhava u slanome ili kiselome naljevu, ukiseljava u octu ili soli, rjeđe suši, sve češće zamrzava, a ne treba zaboraviti ni vrlo zanimljive prerađevine uobičajene za voće - sokove ili pekmeze, marmalade te izrazito popularno sušeno voće.