Nije ugodno kada munja propara nebo, pogotovo kada je poprati i grmljavina - njezin zvučni efekt. 

Bljesak munje nastaje kada se u olujnim oblacima nakupi elektricitet i tada se kapljice ispune pozitivnim i negativnim nabojem. Negativni naboj nastaje u sredini oblaka, a pozitivni se stvara pri njegovu vrhu i dnu. Kad negativni naboj u komešanju “pobijedi”, probija atmosferu i munja dolazi do pozitivno nabijene Zemlje. Kada bljesne na nebu, munja zagrije zrak na svojem putu pa velika vrućina (temperatura doseže i 30.000 °C) uzrokuje naglo širenje zraka.

Upravo to stvara prasak koji nazivamo gromom. 

Zvukovi s različitih točaka munje zapravo su kombinacija valova koji čovjeku koji je jako udaljen zvuče kao neprekidno tutnjanje. Inače se grmljavina može čuti i 16 kilometara daleko od munje, a koliko će se daleko čuti, ovisi o temperaturi zraka.

 Svake sekunde na Zemlji sijevne oko milijun munja, no samo stotinjak njih pogađa tlo. Munje mogu biti opasne za ljude jer ih mogu ubiti, a rade i veliku štetu. Statistički, svaki četvorni kilometar Zemljine površine godišnje pogode barem tri munje. Stabla su česti vodiči za munje koje mogu uzrokovati požare. Tijekom oluje nikad se ne smije stajati ispod stabla.

Gromobran

Munja udara u visoke predmete, planinske vrhove ili grebene, ali i crkvene zvonike. Zato je 1772. godine znanstvenik Benjamin Franklin izumio gromobran, metalnu šipku koja s vrha zgrade odvodi elektricitet u zemlju.