Poezija... život zaista ponekad piše neobične stihove. Koliko smo tih stihova proveli uz šalicu kave? Nabrojat ćemo samo neke od njih: poziv na kavu osobe koja vam se sviđa zasigurno je barem jednom završio sa zagrljajima i poljupcima kao početak jedne ljubavne priče, s dragom prijateljicom ili prijateljem pretresli ste toliko lijepih i bolnih uspomena, susjeda vam uz kavu najčešće ispriča najnovije zanimljivosti, kolege s posla u stanju su s vama satima rješavati frustracije nagomilane poslovnim stresom, a pored male djece šalica kave često je izlika za kratak susret sa sobom i prikupljanje snage za ostatak dana. Nije li sve to jednostavna, sasvim realna poezija, poezija življenja?
Na tu činjenicu ovih nas je dana podsjetio Julius Meinl, ambasador kulture bečkih kavana posvećen ideji prenošenja opuštajućih i inspirirajućih predaha uživateljima vrhunske kave. U sklopu svoje najnovije kampanje i edukativnog projekta, 10.000 poruka sa stihovima hrvatskih autora krasile su zagrebačke tramvaje. Jednog hladnog zagrebačkog jutra imali su ih priliku pronaći svi korisnici javnog prijevoza.
„Djeco, ovo je divno“, oduševljenje nije krila umirovljenica Ruža (78). Zamolila nas je da ju ne fotografiramo sa suzama u očima, no zato nam je priznala da je u svojoj najranijoj mladosti ispisala nekoliko svezaka stihova koje je nažalost, prilikom čestih selidbi s roditeljima, izgubila. Poezija ju je na neki način spojila s njenim suprugom s kojim je u braku preko 50 godina. „Stjepan je uvijek izvana bio grubijan, a ja sam pak bila jako sramežljiva. Kad smo se konačno počeli viđati, ja sam mu često čitala svoje stihove, al' mu nisam htjela priznati da je to za njega napisano. Bilo me je sram. Kroz stihove sam mu često znala reći kako se zapravo osjećam. Sad su neka druga vremena“, objasnila je baka Ruža.
Studentica Nikolina (23) priznala nam je da je stihove koje je pronašla u tramvaju poslala SMS-om svom dečku. „Jučer nam je bila prva godišnjica veze...stihovi su mi došli kao naručeni da mu uljepšam dan. On je radio noćnu i sigurno će mu biti drago kad se probudi i pročita što sam mu poslala. Kad mi završe predavanja idemo na kavu“, podijelila je s nama Nina.
Pravu knjigu poezije svih vrsta mogao bi napisati konobar Vlado (38): „Svega sam se nagledao ili točnije, naslušao. Što ću, pravim se da radim i ne čujem, ali ljudi tako emotivno prolaze kroz svoje svakodnevne pobjede i poraze, ne možeš to ne primijetiti. Uz šalicu kave čuda se događaju, dobra je ova ideja sa kavom i stihovima“, smije se Vlado.
Julius Meinl inspirira i stimulira potrebu za življenjem života ispunjenim poezijom i kreativnim trenucima. Upravo stoga kroz svoju kampanju Julius Meinl pruža priliku svima da potraže inspiraciju u sebi i izraze svoju kreativnost. To je ujedno i prilika da kroz poeziju pokušaju svijet učiniti boljim, pa makar i na tren.
Nakon poezije uz kavu u tramvaju, što je slijedeće? Možda ćemo tako dragu šalicu kave uskoro moći platiti i stihovima, tko zna...