Ne radi se tu o ruskom ili američkom utjecaju, nego o odnosima kompanija. Pomalo iživciran novinarskim pitanjima oko ruskog Sberbanka tako je reagirao Ante Ramljak, Vladin povjerenik za Agrokor. Upravo je dobio važnu bitku na sudu protiv Sberbanka kojem je najveći vlasnik Rusija, a zatim je toj najvećoj ruskoj banci prebrisao 8,5 milijardi kuna s liste dugovanja Agrokora. Time su Rusi, barem ako sud ne odluči drugačije, maknuti iz odlučivanja o budućnosti Agrokora. Ostala je djelomično samo druga ruska banka.

Sberbank je već najavio nove tužbe i upozorio na visoke troškove. U konačnici će se vjerojatno pokušati naplatiti tužeći Hrvatsku. Ali ako se možda i naplate, ovoj Vladi će davno isteći mandat. Ramljak im je u riskantnoj igri pokazao zube, ali ih istodobno i pozvao za stol. Kad bi ovo bila jedina epizoda u odnosu Rusije i Hrvaske, još bi se moglo prihvatiti da je riječ o odnosu dvije korporacije.

Međutim, ako se zna da su američki fondovi ušli u Agrokor tek nakon razgovora američke veleposlanice s Vladom, onda se ne može izbjeći zaključak da se želio maknuti ruski utjecaj u Agrokoru. S druge strane, Rusi sad planiraju od mađarskog MOL-a kupiti udio u Ini, ali žele i da im Vlada proda dio svojih dionica. Službene reakcije su na to mlake, ali neslužbene je da im to jednostavno neće proći. Čak i u Vladi su svjesni da bi Rosnjeft, najveća naftna kompanija u svijetu, mogao biti dobar partner umjesto Mađara. Ali ipak će ga odbiti zbog pritiska iz SAD-a i zapada.

Znamo da nećemo Ruse, a znamo li što hoćemo? Kad je pala Družba Adria, nije bilo nadomjestka za taj naftovod. Kad je Sberbank davao kredite za plaćanje hrvatskih dobavljača, bio je dobar, ali vlasnik tvrtki ne može postati. Rosnjeft nećemo, ali Inu očito sami nećemo otkupiti, dok Mađari u njoj rade što žele. Čak je donekle razumljivo odbijanje Rusa, samo je žalosno što Vlada nema dovoljno dobre alternative, kao ni često zapadni saveznici.