Kaže se da riba smrdi od glava, ali nekoliko posljednjih primjera pokazuje koliko je cijela zemlja isprepletena korupcijom i zlouporabama položaja. U Čemincu je načelnik iskoristio svoj položaj da, eto, pomogne sumještanima da otplaćuju kredite. Pa je i on iskoristio da mu ga općina otplaćuje, a i njegovi sinovi su dobili subvencije.

U Škabrnji je načelnik koristio proračun kao kasicu. U Nerežišćima je načelnik koristio prenamjene da dobije vile i to nikad šira javnost ne bi znala da nije postao ministar. U Samoboru je samo novinarski rad zaustavio prenamjenu, a pročelnik za gradnju je sam sebi izdao dozvolu za bespravnu gradnju. Samo ovi primjeri u zadnjih mjesec dana pokazuju koliko je široka lepeza lokalnih zlouporaba.

A lopovluk pred pragom građana, ne visoko u vlasti, samo pojačava ogorčenost. Takve afere su kratko u medijima, a onda budu zaboravljene. A korupcijski sustav živi i dalje. Uskok je sad napokon, nakon niza kaznenih prijava, i zavirio u općine Čeminac i Škabrnju, a izvidi su i na Braču. Sasvim je jasno da za tako široko bacanje mreže i sasijecanje protuzakonitih radnji na najnižoj razini treba i ljudi i novca. A paralelno moraju voditi i najveće slučajeve. Pa bi se onda očekivalo da Vlada koja želi europske standarde osigura novac za rad Državnih odvjetništva i Uskoka.

Ali događa se suprotno. U državi koja se zaklinje u borbu protiv korupcije, glavni državni odvjetnik se mora u javnosti žaliti da nemaju opremu, a Uskok da nema ni prostorije za rad. Kad se pogledaju projekcije proračuna za sljedeću godinu, iako država troši milijarde kuna više, pogodite kome se reže? DORH će sljedeće godine imati manje novca, kao i županijska odvjetništva, a jedino se općinskima blago povećava iznos. Ali i to odlazi na plaće. Uskok ostaje na 25 milijuna kuna godišnje. Ni kune više za opremu. I na taj problem baš nitko u vlasti ne trza. Kao da svima odgovara da nitko ne rovari po načelničkoj stranačkoj bazi.