Ajme koliki ti je trbuh, slušam redovito od onog dana kada se trbuh tek počeo nazirati. I to me beskrajno živcira kao i tema o dobivenim kilogramima u trudnoći. Naravno da se treba pripaziti da žena baš ne dobije 30 kilograma jer to nije zdravo niti za nju niti za dijete, međutim čini mi se da se tim kilogramima danas pridaje veća pažnja nego ikad. Kada kažeš da si do polovice trudnoće dobio deset kilograma, to je kao užasno puno. A kada poznate svjetske manekenke objave kako do kraja trudnoće nisu dobile više od tri kilograma, onda su one genijalke nutricionizma.
I kao da nitko pa ni liječnici ne uzimaju u obzir da nisu sve žene iste, pa ni sva djeca, i da se neki debljaju jače, a neki manje i da sve to ne mora nužno utjecati na nečije zdravlje. U prvoj trudnoći sam dobila 12 kilograma. Reklo bi se školski. No u trbuhu mi je valjda bilo 11 od tih 12 kilograma pa nema tko nije raspravljao o mojoj 'veličini'. U ovoj sam naizgled nešto 'elegantnija', no vaga pokazuje plus devet, a do kraja mi je ostalo još tri najteža mjeseca. I opet, i poznati i nepoznati debatiraju o opsegu mog trbuha. Kao da je užasno čudno da trudna žena ima trudnički trbuh i kao da išta ikome znači jesam li dobila osam ili 18 kilograma.
Da, baš je čudno kad je žena od 33 godine koja je s istim čovjekom 10 godina trudna drugi put. I još pritom ima dijete od tri godine. Tebe bi trebalo staviti u novine...
Zapravo ta trudnoća kao da je najzanimljivija svima onima kojih se uopće ne tiče. Pa poznanici koje povremeno susrećem po gradu uredno lupetaju komentare poput nedavnog: Opet si trudna? Naravno da je taj bio popraćen širom razrogačenim očima kao da sam u najmanju ruku trudna 17. put. Nisam se ni snašla pa sam se počela nebitnoj osobici opravdavati kako se, eto, dogodilo, ali da sam sretna i sve to i slično.
Pa sam se drugi dan požalila prijateljici kako sam se u tom trenu osjećala kao rasplodna domaća životinja, a ona mi je ironično kolutajući očima rekla: Da, baš je čudno kad je žena od 33 godine koja je s istim čovjekom 10 godina trudna drugi put. I još pritom ima dijete od tri godine. Tebe bi trebalo staviti u novine... Čak se pomalo i uzrujala.
Kao što sam se i ja uzrujala na jednom od pregleda na kojima se liječnik iščuđavao kako sam dobila četiri kilograma u mjesec dana. Ni sva moja objašnjenja da do tog trenutka nisam dobila gotovo ništa i da valjda tijelo ipak mora odraditi svoje nisu pala na plodno tlo. Sljedeći mjesec sam pak dobila pola kilograma pa ni to nije valjalo. Da jesam li ja normalna i dijete će mi umrijeti od gladi. A prava je istina da jedem sasvim normalno. Ni za dvoje ni za troje, ali bome nisam ni na dijeti.
Svačija i ničija opsjednutost kilogramima
Ali ta opsjednutost kilogramima, znam, neće tako skoro prestati. Čim žena rodi opet kreću rasprave koliko je tko izgubio na samom porodu, a koliko nakon mjesec, dva ili šest. I uvijek se javi neka baba koja zna neku treću babu koja je odmah nakon poroda stala u svoje traperice iz doba kada je imala 14,5 godina. I onda sve žene koje hodaju s pola metra viseće kože na trbuhu ispadaju čudne, loše genetske strukture i nemarne prema vlastitom tijelu.
Neki dan sam gledala neku od onih viktorijinih anđelica kako paradira polugola u ultraskupom grudnjaku. Citat u tekstu: Malo me bilo strah kako će sve ispasti jer sam reviju nosila nekoliko mjeseci nakon poroda..., veli ona zategnutog trbuha, bez ijedne strije i naravno savršenog pupka. Okej, neke je priroda nagradila bolje, neke lošije, ali ne mogu pobjeći od sumnje da je neke nagradila i malo debljim računom za plastičare.
I uvijek se javi neka baba koja zna neku treću babu koja je odmah nakon poroda stala u svoje traperice iz doba kada je imala 14,5 godina
Ja spadam u ove koje je priroda tako-tako nagradila, ali ni šest mjeseci nakon poroda jedva da sam se usudila pogledati u ogledalo. Viška kože na sve strane, tu i tamo pokoja strija izdajica... Po netu sam tražila one tješiteljske tekstove radnog naziva 'baš me briga, postala sam majka', ali nije baš da mi je bilo svejedno. Na svu sreću, sve se vratilo na staro mjesto s manama koje mogu preboljeti. Ali baš zato što se sve prije ili kasnije vrati gdje je i bilo me dodatno živcira taj neki novi kult ljepote po kojemu kao da moraš savršeno izgledati pet minuta nakon poroda, a već tri tjedna kasnije namirisan i utegnut bi kao trebao hodati u kupaćem kostimu. Naravno bez dekagrama viška, ako si uopće išta dobila u trudnoći.