“Linija podjele u ovoj zemlji više nije 1941. i 1945. godina, nego zakon i bezakonje. Mi smo za red, oni su za zulum“, poručio je jučer premijer Zoran Milanović.

Isti onaj Milanović koji je tog prijepodneva namjerno i nekažnjeno kršio saborski Poslovnik, vrijeđao zastupnike, a onda se bez riječi pokupio iz sabornice.

Isti onaj Milanović koji je Zakon o financiranju političkih stranaka nazvao protuustavnim tek nakon (ili baš zato) što mu je iz džepa izbio pet milijuna kuna, a onda poručio da će ga promijeniti "zato što može".

Isti onaj Milanović koji na press konferenciji o slučaju svog pobočnika Tomislava Sauche ignorirao opasku novinarke kako Zakon o sprječavanju sukoba interesa jasno propisuje da u situacijama kada dužnosnik i s njim usko povezana osoba, poput supruge, posluje s javnim poduzećem mora tražiti mišljenje Povjerenstva za sprječavanje sukoba interesa, rekavši kako "to nije pitanje, već pravna analiza".

Toliko o uvođenju reda i poštivanju zakona.

Ali ima toga još. Povjerenstvo za sprečavanje sukoba interesa jučer se oglasilo povodom slučaja Saucha i umjesto rješenja, samo otvorilo nova pitanja. Po njima, Tomislav Saucha bi kao predstojnik Ureda premijera morao prijaviti sukob interesa samo ako bi on imao vlasnički udio u nekoj tvrtki, a ne njegova supruga.

Pored toga, obveza prijavljivanja postojala bi i da je odvjetnički ured Sauchine supruge sklopio ugovor s institucijom u kojoj je dužnosnik zaposlen. 

I ono najbolje, bitno bi bilo da dužnosnik nema odlučujući utjecaj na dodjelu posla.

Tako kaže zakon i ako mu ide u prilog, onda ga se Milanović drži kao pijan plota. Bez obzira na to što u njemu ima niz nelogičnosti.

Recimo, što nekog dužnosnika razdvaja od njegove supruge prilikom dodjeljivanja poslova s državnim tvrtkama ili državom? U čemu se očituje suštinska razlika između toga sklapa li Sauchina tvrtka posao s državnom tvrtkom ili Vladom?

I napokon, kako se to ocjenjuje "odlučujući utjecaj" koji neki dužnosnik ima: lijepa riječ, mail, pismo, naredba, pištolj u čelo...? Ili može prevagnuti već i činjenica da je suvlasnica supruga prvog premijerova pobočnika?

U ovoj državi, nebrojeno puta smo se u to uvjerili, prešutni utjecaj uvijek je bio jači od onog evidentnog.

Pogledajmo, recimo, Milanovićevu suprugu. Sudjelovala je u izradu kurikuluma za Zdravstveni odgoj, uvodila ga preko Vlade na čijem čelu sjedi njezin suprug, čak ga je kao premijerova supruga promovirala po školama, a sada se nalazi u ocjenjivačkom sudu HZZO-a za usvajanje novog vizualnog identiteta.

Što bi radila da joj suprug nije premijer? 

Usput, Sauchinu suprugu Milanovićeva Vlada na početku mandata imenovala je u Upravno vijeće Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo.

Milanovićev ključni argument glasi: ni njegova ni Sauchina supruga ne primaju naknadu za svoj angažman.

Kojeg ne bi ni bilo da im muževi ne sjede u Banskim dvorima. U ovoj zemlji nije sve u novcu i plaći, nešto je i u promoviranju privatnih projekata, zadovoljavanju vlastitih ambicija i nadasve u utjecaju koji se ostvaruje preko institucija i raznih tijela.

Takva zakonska rješenja koja reguliraju sukob interesa premijeru očito odgovaraju. Zajedno s onima koja mu omogućavaju da kao savjetnicu za medije angažira osobu zaposlenu u PR tvrtki čiji klijent pokušava prodati zrakoplove hrvatskoj Vladi.

Tu je također sve u potpunom redu, jer tu savjetnicu na imenuje Vlada, nego sam premijer. Pa oni mogu raditi što god hoće.

Ako ovako izgleda red kojim se hvali Milanović, kako bi tek izgledalo da pokrene zulum?