Da je Ivo Josipović ovako bio angažiran u proteklih pet godina svog mandata, možda bi ova zemlja izgledala malo drugačije.
Da je tako spremno kontrirao svakoj laži, reagirao na svaku neistinu, prozivao svaku podvalu, kritizirao nepravdu i neznanje, skakao na svaki izraz mržnje i netrpeljivosti, kao što se u sinoćnjem sučeljavanju na Novoj TV borio za svoj drugi mandat, tada mu gotovo sigurno ne bi o tom sučeljavanju ovisio drugi mandat.
Ne bi se morao tri dana uoči drugog kruga izbora ponašati kao izazivač, a ne kao predsjednik koji je odavno osigurao izbornu pobjedu, pa je sada samo došao otrčati počasni krug.
Predsjednički presing
Josipovićevi birači vjerojatno su dobrim dijelom bili zadovoljni debatom u kojoj se Kolinda Grabar Kitarović od prvog trenutka morala braniti od predsjednikova presinga. Lovio se za svaku njezinu riječ, prozivao svaku njezinu laž, shvativši da je napad u ovom trenutku najbolja obrana.
I kako se čini, jedna opcija.
Hoće li to biti dovoljno da osigura pobjedu, tek će se vidjeti. Jer, u ovako plitkoj debati koja se vrtila oko njezine plaće i njegovih komunista, oko Tuđmana i Mamića, i u kojoj nitko nije raskrinkan i nitko nije otklizao u veliku pogrešku, doista je odlučivao samo dojam.
A dojam je da je Ivi Josipoviću zaista bilo stalo da pobijedi u nedjelju.
Da se slučajno u sinoćnju debatu uključio neki gledatelj kojem nisu poznati akteri, vjerojatno bi pomislio da je gospodin zdesna izazivač koji pokušava nadoknaditi razliku, a zbunjena gospođa slijeva poljuljana predsjednica koja se brani od svog petogodišnjeg nasljeđa.
Josipović je plesao kao leptir i ubadao kao osa.
No more Mr. Nice Guy
Nije imao drugog izbora. Morao je dići svoju publiku na noge, motivirati je da izađe na birališta i nagradi ga makar za ovu predstavu, ako već ne za pet godina mandata u kojem je uglavnom prelazio preko nepravde, neistine, laži i podvale, mržnje i huškanja. Više nema vremena za finese.
Što bi rekli Amerikanci, "no more Mister Nice Guy".
A zapravo, pomalo je žalosno da Josipović sada troši toliku energiju na protukandidatkinju kalibra Kolinde Grabar Kitarović, da se zabavlja njezinom plaćom u NATO savezu, njezinim neplaćenim godišnjim i sličnim stvarima, a da istu količinu energije nije ulagao kao predsjednik države onda kad je to bilo doista važno.
Ali eto, sada je to važno njemu osobno.
Može li to biti važno i njegovim biračima i u kolikoj mjeri, to će se vidjeti u nedjelju.
No, ako Josipović odnese pobjedu - a poraz bi još uvijek bio senzacija - onda će se upravo sinoćnja debata spominjati kao prekretnica.
U ovoj kampanji Kolinda Grabar Kitarović nikad zapravo nije bila bitna. Sve je ovisilo i još uvijek ovisi isključivo o samom Josipoviću.
Briljirao koliko treba
Prije deset godina Stipe Mesić je bio neuvjerljiv u debatama s Jadrankom Kosor, bio je nervozan i razdražljiv, ali je svejedno na koncu uvjerljivo trijumfirao jer je u svijesti njegovih birača on odavno zaradio drugi mandat.
Činjenica da je Josipović ušao u sučeljavanje s najavom da će "briljirati" zapravo otkriva kako mora nadoknaditi to što nije "briljirao" u svom petogodišnjem mandatu.
I ono što je bilo viđeno sinoć ne bi se baš moglo svrstati pod "briljiranje", više kao svadljivo praćakanje u tematskom plićaku, ali ako je to Josipovićev vrhunac, onda bi moralo biti dovoljno za pobjedu.
Osim ako njegovim biračima, naročito ženama, ne bude smetalo to što je tako agresivno nastupao prema jednoj ženi.
A Kolinda Grabar Kitarović, da i nju spomenemo, ostala je vjerna svojim naučenim rečenicama i frazama. Propustila je u par navrata kontrirati Josipoviću jer joj to očito nisu programirali u pripremi za debatu, a u jednom dijelu rasprave, onom o vanjskoj politici, malo se oporavila i privela ovaj boksački meč kraju.
Njezini birači također bi trebali biti zadovoljni. Jer i inače nisu baš izbirljivi.
Pitanje je samo jesu li Josipovićevi bili zadovoljniji.